Za dvadesetogodišnjeg Dženana i tek punoljetnog Edisa Veletanlića, iz Prekosanja kod Novog Grada, svijet se srušio drugog januara. Tad su izgubili oba roditelja, Refika i Denisu, koji su poginuli na pružnom prelazu Trinaesta u Prijedoru, kada je voz udario u njihov automobil.
Mladići su jedva skupili snage da progovore za medije i kažu samo jedno – bolje obezbijedite prelaz i spriječite nove žrtve.
“Ko kaže da sutra neće biti još žrtvi, još djece, još mladih… Evo ja molim u ime mog brata, mojih roditelja da se neko pobrine za to, da ne bude još žrtava tu. Da se stane na kraj tom crnom pružnom prelazu”, govori Dženan Veletanlić.
Braća ne mogu da vrate vrijeme ali mogu da se brinu jedan za drugog.
Teško je jer se u kuću, ranije punu smijeha i planova za budućnost, uselila tuga. Dženan i Edis obećavaju da će postati dobri ljudi i tako roditelje, iako više nisu s njima, učiniti ponosnima.
Teško je, pričaju, ali se mora dalje. Stariji Veletanlić je konobar, mlađi je četvrti razred Gimnazije. Često im pomogne vlasnik lokala u kome Dženan radi. Momke, kaže, nije mogao da ostavi same.
“I na neki način ja ću pokušati koliko ja budem mogao da im izađem u susret i da im pomognem i olakšam ovu njihovu patnju. Ne može niko to njima nadomjestiti, ali oni jednostavno moraju dalje i tu izlaza nema”, kaže Mehmed Komić.
Znaju to i ovi hrabri momci koji kažu da su izgubili životni oslonac ali da moraju da dignu glavu i nastave sami kroz život. Nadaju se i da će ubrzo vidjeti bolje obezbjeđen prelaz na kome su im roditelji, zajedno sa još jednom ženom i djetetom, stradali. Nadležni su to obećali riješiti ove godine. Među onima koji to čekaju decenijama, od drugog januara su i Dženan i Edis.
