Bojan Rečević: Komšin zakonik

Nedavno hapšenje pripadnika Specijalne jedinice policije RS i njihovih kompanjona zbog lopovluka teškog više od 600.000 KM neodoljivo podsjeća na onaj stari dobri vic za koji smo naivno mislili da je stvar prošlosti…

– Idu panduri, velika je akcija. Prolaze kroz neko selo i tamo zaustavljaju staricu. Pitaju je gdje su lopovi, a baka odgovara: Ne znam sinko, nema. Svi su o’šli u policiju… – priča moj komšo.

Za to vrijeme, neki drugi lopovi su otišli u politiku, pa vješto kradu baveći se državnim poslom, trgovinom uticajem i slično.

– Treći nekažnjeno drpišu iz poreza i budžeta, četvrti se “plusaju” kroz zelenašenje, crnu privredu, uvoz-izvoz i “bizmis”, a na lopovluk nisu imuni ni sudije, tužioci, prosvjetni i zdravstveni radnici, uključujući sveštena lica – nabraja komšo.

Pa, pošto se lopovluk vidno zakukoljio u svakom segmentu ovdašnjeg života, rada i društvenog djelovanja, komšo veli da nema druge nego da se u ime preostalih časnih i poštenih ljudi vratimo u 14. vijek i oživimo pojedine propise iz Dušanovog zakonika. Oni bi, kako nas uvjerava, trebalo da svojom strogošću, okrutnošću i oštrinom prvenstveno odagnaju sve gorepomenute razbojnike od prestupništva kad već nemamo veliku i opipljivu korist od postojećih, blagih i savremenih zakona.

U tom smislu, koji današnji mudonja bi se usudio da prekrši Dušanovu odredbu “O razbojniku i lopovu”: “Ako se samo lice (corpus delicti) uhvati u njih, ili ako ih uhvate u razbojništvu ili krađi, ili ih preda župa ili selo, ili gospodari, ili vlastela, koji su nad njima, kako je više upisano, ti razbojnici i lopovi da se ne pomiluju, nego da se oslijepe i objese.”

– Slične kazne su sljedovale i sve one državne radnike koji su razbojnicima bilo kako pomogli ili ih u lopovluku nisu spriječili – dodaje komšo.

On ne zaboravlja da bi se dijelom Dušanovog zakonodavstva umnogome riješio problem mita, pa bi svako ko se drzne da ga korumpiraju ostao bez cjelokupne imovine, dobio štapom po leđima i bio zauvijek protjeran iz zemlje, a recimo za silovanje bi mogao fasovati odsijecanje obje ruke, urezivanje nosa, pa i vješanje.

Ipak, razni lopovi, razbojnici, krimosi i ostali silovatelji danas mogu da se opuste. Dušana Silnog nema i ovo je demokratija. A u “demokratiji”, nažalost, može da radi ko šta hoće…

Press