Srbija ide na parlamentarne izbore, treći put u posljednjih četiri godine. Čemu vanredni parlamentarni izbori i kome oni trebaju?
Na tu temu postoje tri škole mišljenja. Prva je da najnovija istraživanja javnog mnjenja kažu da su on i njegovi naprednjaci u ozbiljnom padu, što je izazvalo paniku u premijerovom okruženju. Druga kaže da je premijer očajan poslije zvižduka publike u “Areni”. I treća da su ga na izbore privoljeli njegovi baroni, koji su odavno već ušli u zlatni rudnik, dopalo im se, hoće da “kopaju” još četiri godine.
Šta je najbliže realnosti? Vjerujem da je od svega napravljen koktel “krvava Meri”. Najprije, oko svake vlasti okupi se sumnjiv svijet, a u Vučićevom okruženju, u sveopštem radikalskom baronisanju ima mnogo toga pogrešnog. Napisao sam više puta: “Vučić će vladati onoliko koliko mu dozvole njegovi saradnici koji će mu doći političke glave. Posebno ona ekipa iz zlatnog rudnika.” Ubijedili su vođu da nacija skoro svako veče preko TV-a mora pokusati porciju istorijskih uspjeha Vučićeve vlade. Jeste ta vlada napravila solidne rezultate, ali kad to saopštavaju njegovi baroni, to miriše na ideologiju iz magistrata vojvode Šešelja. Vučića su svakako pogodili već čuveni zvižduci u beogradskoj “Areni”. Ta pojava nije jednoznačna, a višestruko boli. Boli ga što nisu zviždali navijači nego običan svijet, ona bivša srednja klasa koja danas hoda krezuba i pocijepanih čarapa.
Vučić kao političar ima ozbiljnu manu, emotivan je i sklon velikim obećanjima i brzim rješenjima. Obećava bolji život od 2013, a toga nema na vidiku. Bio je red da mu njegovi baroni objasne da ni dobri Bog upropašćenu zemlju kao što je Srbija, nije u stanju da podigne za nekoliko godina. Hoću reći da naša društvena simbioza više liči na kozačku skupštinu, a nikako na uređenu državu. A baroni koji su osvojili zlatni rudnik, varaju se da će u naredne četiri godine mirno keširati svoje pozicije. Trajaće to mnogo kraće, bez obzira na to što će Vučić pobijediti i na ovim izborima.
Moraće Vučić prihvatiti da njegova vlast ne smije da počiva samo na dobroj propagandi, niti na štednji. Mora unaprijediti proizvodnju, obezbijediti investicije, ne samo one gdje njegovi baroni uzimaju proviziju. Dakle, Aleksandre, zavukao si ruku u džep penzionera i budžetskih radnika, onih najsiromašnijih. Šta je bilo s tajkunima koji su urnisali Srbiju, a obećao si obračun s njima? Gdje je obećani bolji život? Aleksandre, zbog toga zvižde!
