Predsjednik Srpske i lider SNSD-a, Milorad Dodik, koji je potegao priču o referendumu o radu Suda i Tužilaštva BiH nekoliko puta je izrazio otvoreno uvjerenje u uspjeh tog referenduma. U prvi mah bi se reklo da nema ništa čudno u njegovoj samouvjerenosti, jer je većina građana ogorčena na rad tzv. pravosudnih institucija BiH i sigurno će to praktično pokazati na referendumu.
Međutim, statistički podaci o izlaznosti građana na birališta govore nešto drugo i ostavljaju prostor za skeptična razmišljanja. Naime, na izbore, bilo opšte, bilo lokalne, kao po pravilu izlazi oko 55 odsto birača. Među njima su, pretpostavljeno, i otvoreni protivnici referenduma, odnosno birači stranaka čije je sjedište u Sarajevu, kao i simpatizeri opozicionih partija u Srpskoj koje ne izgaraju od pretjerane želje za referendumom zato što je to “Dodikova priča”. Drugim riječima, ako bošnjačke stranke pozovu svoje glasače na bojkot referenduma, a opozicione stranke u RS ne pozovu svoje da izađu na birališta, odnosno ako se, što kaže narod, ne pretrgnu od referendumske kampanje, izlaznost od neophodnih 50 odsto može da dođe u pitanje.
Da zagovornici pomenutog referenduma razmišljaju i o ovakvoj mogućnosti pokazali su najavom još jednog referenduma, onog o šokantnoj odluci Ustavnog suda BiH kojom je osporena proslava Dana Republike 9. januara, koji bi, prema tihim najavama, mogao da bude održan istog dana kada i onaj o Sudu i Tužilaštvu BiH. Ako više od 50 odsto birača možda i ne bi izašlo da pokaže nezadovoljstvo radom pravosudnih institucija smještenih u nekadašnjoj sarajevskoj kasarni “Viktor Bubanj”, sasvim sigurno bi ogromna većina građana izašla i stala u odbranu Dana Republike.
Pored toga, iz vladajuće koalicije isto tako tiho najavljuju mogućnost da oba referenduma budu održana prve oktobarske nedjelje u ovoj godini, dakle zajedno s lokalnim izborima, pri čemu računaju da će po sistemu “tri u jedan” birači, pored protivljenja praksi svih pravosudnih institucija sa sjedištem u Sarajevu, dati podršku najvatrenijim zagovornicima referenduma, prije svega SNSD-u.
Iz opozicije za sada nemaju (gotovo kao ni na bilo šta drugo) odgovor na opisanu referendumsku kombinatoriku, a ne pokazuju ni da su se sjetili da ne postoji vlast kojoj odgovara što veća izlaznost. Drugim riječima, referendum(i) bi mogao da se obije o glavu onima koji od njega najviše očekuju.
