Ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanović kršio je Zakone. I samovoljno imenovao Upravne i Nadzorne odbore sedam institucija kulture sa sjedištem u Sarajevu. Tako je odlučilo Žalbeno vijeće Savjeta ministara BiH i potvrdilo ranija upozorenja RTRS-a o neustavnom i nezakonitom radu ministra Osmanovića.
Vijeće je prihvatilo žalbu Osmanovićevog zamjenika Đorđa Miličevića i ministara iz Republike Srpske u Savjetu minsitara BiH.
Osmanović međutim, uporan – ne odustaje od nakane da sedam sarajevskih institucija kulture smjesti pod okrilje Bosne i Hercegovine i njenog budžeta.
Prvo ih je samovoljno, mimo Dejtonskog sporazuma, Ustava i zakona, proglasio ustanovama od značaja za BiH. Potom, pod mentorstvom stranačkog kolege i ministarskog šefa – Denisa Zvizdića i američke ambasadorke Morin Kormak, sa nekolicinom opštinskih i kantonalnih zvaničnika u Federaciji, potpisao Memorandum kojim je preuzeo obavezu da do kraja svog redovnog mandata, iz bh budžeta finansira sedam sarajevskih veličanstvenih.
Krajem prošle godine – Adil Osmanović imenovao im je Upravne i nadzorne odbore. A onda se Osmanovićeva samovolja našla pred Žalbenim vijećem Savjeta ministara. Umjesto da, kao ministar, bude primjer kako se zakoni kreiraju i sprovode, on ih je kršio.
– Ono što je posebno bitno jeste činjenica da je osujećen pokušaj da se na mala vrata sedam institucija kulture sa sjedištem u Sarajevu proglasi institucijama od značaja za državu BiH, rekao je Đorđe Miličević zamjenik Adila Osmanovića.
Nije se sarajevski mecena obazirao na upozorenja – u poslaničkim klupama – Nikole Špirića, u Ministarstvu – svog zamjenika, u Savjetu ministara – kolega po fotelji, u javnosti – novinara. Ne čini to ni sada. Na novinarska pitanja rijetko odgovara. I dosljedan ostaje – na odluku Žalbenog vijeća najavljuje pokretanje Upravnog spora pred Sudom BiH.
Zaboravio je bh ministar, da je u međuvremenu potpisan i Dejtonski sporazum. Da su ankesom četiri istog, i iz njega proizašlog Ustava – institucije kulture u nadležnosti entiteta. Ustavom Federacije – u nadležnosti Kantona. Da li namjerno „zaboravni“ Osmanović zaboravio je čak i na zaključak Savjeta ministara koji je i sam izglasao.
– Suština zaključka da ministar civilnih poslova pomogne i traga za mogućom podrškom i rješenjima u tom smislu zajedno sa drugim institucijama i na nivou entiteta i Kantona i opština. No on je otišao korak dalje, rekao je Mirko Šarović.
Umjesto zadatog mu, sistemskog rješenja za institucije kulture koje su u podjednako teškoj situaciji u Sarajevu, Banjaluci, Mostaru… Osmanović je zakoračio u bezakonje. Da li zarad kulture? Ili, možda politike – iste one koja u Sarajevu stihijski stoluje svih postdejtonskih godina.
