Dogovorena obustava rata u Siriji donijela je i niz prijedloga kako da se kriza definitivno riješi. Među njima se izdvaja i onaj koji Siriji nudi podjelu na tri dijela po modelu Bosne i Hercegovine.
To je bio jedan od povoda za ekskluzivni INTERVЈU sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, koji je tokom posjete Sputnjiku rekao da se takvo rješenje završava — neuspjehom.
— Bosna i Hercegovina je neuspješna zemlja, koju međunarodni kreatori ideje o Bosni i Hercegovini, nakon raspada bivše Јugoslavije pokušavaju da održe ovih dvadeset godina i očigledno je da u tome ne uspijevaju. Bosna i Hercegovina je podijeljeno društvo, i to po svim, i teritorijalnim i etničkim i kulturnim i obrazovnim, pa i ekonomskim elementima, tako da to ne bi trebalo da bude model za uspješnost. Bosna i Hercegovina nije uspjela da nađe nijedan svoj unutrašnji konsenzus. Očigledno je i jasno da svih ovih godina veliko prisustvo međunarodnog faktora — prije svega vojnog, a i političkog — dominira čitavim tim procesom u Bosni i Hercegovini. Ako neko želi da u Siriji zadrži međunarodnu zajednicu koja će upravljati tim prostorom, onda može taj takozvani bosanski model da bude uzor. To odgovara upravo međunarodnoj zajednici, koja ima mnogo svojih službenika što hodaju po svijetu, prvo izazivajući konflikte, a onda, nakon toga, navodno kreirajući neka mirna rješenja.
Gaseći požare koje su izazvali?
— Pa otprilike to tako izgleda. Znamo i danas da se bivša Јugoslavija sama od sebe ne bi ni mogla raspasti da nije bilo upliva tadašnje Njemačke, koja je kreirala izdvajanje Slovenije i Hrvatske, i satanizaciju Srbije i srpskog naroda. A sve se na tome i kreiralo. I sada, kad se sretnem s nekim od njih, vidim ljutnju zašto sve to nije uspjelo. Nije uspjelo zato što ideja koja je negdje daleko smišljena, o „dejtonskoj“, ili kako oni to vole da kažu „funkcionalnoj“ Bosni i Hercegovini, nije istinski poriv ljudi koji tamo žive! Niste mogli na razvalinama bivše Јugoslavije, u kojoj se Bosna i Hercegovina zvala „Јugoslavija u malom“, da napravite neku novu „malu Јugoslaviju“. To je potpuno bilo apsurdno. Ali započeli su masovnu operaciju, postoji međunarodno prisustvo… Danas tvrde da su ogroman novac dali Bosni i Hercegovini, pa zato ne mogu da odustanu od tog svog koncepta. A Sirija je nešto drugo. Sirija je zemlja bogata naftom, to svi znamo, Sirija je živjela jedan sasvim pristojan život razvijene zemlje, razvijenog društva. A onda je Sirija dobila takozvano „proljeće“, koje ju je odvelo u haos, i sada ulazi u dugogodišnji mrak koji je očigledno kreiran od strane nekih drugih… Da nije bilo ruske intervencije koja je i dovela do toga da se mora razmišljati o završetku oružanog dijela sukoba, vjerovatno bi to trajalo godinama, po principu nezavršenog sukoba koji bi stalno izazivao druge, sporadične sukobe. Naravno, ključno pitanje je stvaranje Islamske države, koja je bazirana na „kalifatu“ — to je ono što smo mogli pročitati kod Alije Izetbegovića, kad je govorio i u svojoj Islamskoj deklaraciji kako muslimani, tamo gdje su manjina, treba da kreiraju podnošljivo i tolerantno društvo, a onda kada postanu velika većina treba da kreiraju društvo po uzoru na kalifat. Taj kalifat smo vidjeli sada, kroz Islamsku državu, i sve ono što smo mogli da pročitamo u Islamskoj deklaraciji Alije Izetbegovića.
Sirija je izgleda bila posljednji podsticaj ili udarac koji je izazvao tektonske poremećaje u cijelom svijetu, pa i u Evropi. Prije Sirije su bila, naravno, druga „proljeća“ koja su se pretvorila u haos, čije posljedice mi sada i kod nas već vidimo… Vi ste rekli prije neki dan da Republiku Srpsku čekaju izazovi koje nije mogla da riješi Evropa, i da Srpska neće moći da primi migrante?
— Posljedica toga su migranti, naravno. Migranti koji su pokazali inertnost Evrope… koja je po već ustaljenom scenariju pratila ono što su kreirali neki krugovi sa Zapada, prije svega američki, i gore po Bliskom istoku, i sada evo i u samoj Siriji… Kad se Soroš pojavi negdje, vi znate otprilike šta je to. Јoš nismo čuli da zvanična Amerika osporava takve metode Soroša i drugih koji to rade… Ali Evropa je uvijek bila ćutljiva, i nikada nije imala svoj stav. Tako je bilo i tada, a tako je bilo i sada, oko ovih problema vezanih za Rusiju, oko same Ukrajine.
Šta je to čime Amerika drži Evropu u takvoj vrsti pokornosti da radi na svoju štetu, jer mi znamo kolike štete trpi Evropa zbog sankcija Rusiji?
— Da biste bili poslušnik morate prije toga biti podanik. Morate biti spremni da to uradite. Podaništvo uvijek vuče u poslušništvo i sleijpo praćenje svega toga. I to možemo da vidimo. Evropa je u strateškom savezu sa SAD i razumljivi su ekonomski i politički interesi. Ali Evropu nikada nismo čuli da snažno i jako ospori bilo šta što misli Amerika. Tako je bilo u BiH, Evropa nam je rekla prije 2005. godine, i to veoma jasno, da je stav Evropske komisije da ne može BiH da uđe u EU i da se kandiduje za EU, sve dok je protektorat dok postoji visoki predstavnik. A protektorat i visoki predstavnik kao jedna grupa zapadnih ambasadora se i dalje sastaju u jednom nedjeljno, pretresaju unutrašnju politiku BiH i donose stavove koje kasnije nameću organima BiH kao navodno njihove. Takvu državu nikada nije primila Evropa, a sada im ne smeta ni visoki predstavnik, ni protektorat, ni međunarodna okupacija koja je u suštini to. BiH je pod međunarodnom okupacijom godinama jer je međunarodna zajednica kriva i za uspjeh i za neuspjeh lokalnih procesa. Ona ih je odlučujuće determinisala i ne treba se iza toga kriti. Izvršna ovlašćenja koja su data visokom predstavniku, odnosno ona koja je on sam sebi uzeo, takvog su obima da u današnjem svijetu nemate ni kralja ni cara ni bilo kakvog diktatora koji mu je ravan. Uprkos tome, sad oni govore o tome kako BiH kreće na put ka Evropi, a BiH je i dalje pod protektoratom.
Ipak, kako ćemo mi rješavati problem izbjeglica?
— Pa naravno da imamo. Mi imamo dosta svojih problema za smještaj ljudi još uvijek značajan broj interno izbjeglih iz regiona nalazi se u Republici Srpskoj, mnogo je iz Bosne Srba otišlo prema Srbiji i Crnoj Gori i širom svijeta. Mnogi statusi nisu riješeni, moramo to prvo da učinimo. Ne možemo da se bavimo migrantima, ovo ne znači da mi nismo humani, da mi ne razumemo o čemu se radi. Nas pogađa svaka nesreća koji smo mogli da vidimo — od onog trogodišnjeg dečaka pa do mnogobrojnih utopljenika, ali mi tome nismo doprinijeli i u tome ne želimo i nećemo da učestvujemo. Mi možemo da imamo ljudski odnos prema tome i da to osudimo, ali nemamo potencijal da se bavimo sanacijom tih problema.
Da li mislite da bi sve izbjeglice pored svih problema koje ste naveli napravile bezbjednosni problem za Republiku Srpsku? Pomenuli ste Izetbegovića i klicu koja je i tu proklijala…
— Oko 4.500 svjetih ratnika islama došlo je u Bosnu i Hercegovinu zato što su NATO i zemlje Zapada to dozvolile da uđu preko Hrvatske. Oni su činili stravične zločine nad Srbima — vidjeli smo slike odsječenih glava, što je bilo potpuno nevjerovatno, ali to Zapad tada nije ni primijetio, a kada su počeli da sijeku njihove glave i da ih prikazuju onda su se zabrinuli. U svakom slučaju, mi nismo društvo koje može ekonomski da istrpi smještaj bilo kog broja izbjeglica u RS. Mi nismo društvo koje bi prihvatilo da ljudi dođu tu i da se smjeste, a da nakon nekog određenog vremena zatraže državljanstvo i da pod pritiskom Zapada i tih njihovih priča o ljudskim pravima, koje masovno krše u Siriji, nama nametnu da im damo državljanstvo, a to znači aktivno i pasivno biračko pravo i mnogo čega drugog. Oni će odmah naći razlog da to napadnu, jer će reći da se gubi ta vrsta priče. Izvinite, šta bi o tim velikim pričama o ljudskim pravima u Evropi, zašto se ovako nehumano ponašaju, šta očekujete od nas — da mi budemo oni što vi niste uspjeli da budete i da radimo ono što vi niste uspjeli da uradite ili što ste nakaradno uradili? Bez obzira što ovo podrazumijeva isključenost i mene, našu saglasnost za redistribuciju migranata na ovim prostorima nećemo prihvatiti.
