Prvi predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Momčilo Krajišnik smatra da je velika odgovornost međunarodne zajednice za egzodus Srba iz Sarajeva prije 20 godina.
Krajišnik ističe da je velika šteta što nije bilo političkog sluha kod međunarodne zajednice i Bošnjaka da Srbi ostanu u Sarajevu.
“Druga strana je željela cijelo Sarajevo i niko joj to ne može zamjeriti, ali je međunarodna zajednica morala da ima više sluha i da pomogne da Srbi ostanu u Sarajevu”, naglašava Krajišnik.
Pojašnjava da Srbima, koji su tražili da imaju lokalnu vlast u dijelovima grada gdje su većina, nije omogućeno da ostanu u Sarajevu pod uslovima koji su civilizovani.
“Bio je cijeli odbor koji je zastupao mišljenje i borio se da Srbi ostanu u Sarajevu i sa međunarodnom zajednicom vodio razgovore pod kojim uslovima Srbi mogu da ostanu u Sarajevu. Nisu to bili nikakvi ucjenjivački i neostvarivi uslovi. Tražili su da bude samo provedeno ono što je bilo dogovoreno u Dejtonu”, napominje Krajišnik.
Prema njegovim riječima, u Dejtonu je prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma bio napravljen sporazum da se u Sarajevu napravi poseban distrikt u kojem bi umjesto postojećih 10 bilo 20-30 opština u kojima bi svaka nacionalna zajednica imala svoju vlast.
“To se moglo ostvariti i, da je to ostvareno, to bio možda bio najveći dobitak za BiH”, smatra Krajišnik.
Tvrdi da je odlazak Srba iz Sarajeva poslužio drugoj strani da nametne ružnu priču kako je tadašnje rukovodstvo Republike Srpske pozvalo Srbe da izađu iz Sarajeva.
“To je notorna neistina. Bili su organizovani i protesti i mitinzi na kojima je isticano da Srbi žele da ostanu u Sarajevu. Gradska skupština donijela je odluku u kojoj je javno pozvala Srbe da svako samostalno odluči da li će ostati ili otići. Niko nije pozvao Srbe da napuste ogljišta”, kategoričan je Krajišnik.
Prema njegovim riječima, velika je šteta što je veliko bogatstvo u vidu intelektualne elite napustilo ovo područje i što će se teško moći obnoviti i za 100 godina.
“Muslimanska većina u Sarajevu nije imala ni želje ni sluha da pomogne da se Srbi vrate u Sarajevo i tu ostanu. Veliki odliv stanovništva, posebno srpskog, iz Sarajeva i u kasnijim godinama nakon rata pokazao je da se ne može neko osjećati slobodnim i srećnim, kada se mijenjaju nazivi ulica, trotoari boje u zeleno i dešavaju druge slične stvari”, smatra Krajišnik.
Mišljenja je da se Republika Srpska nije odužila sarajevskim Srbima koji su dali najveći doprinos stvaranju Srpske, ali da su oni sigurno dobitnici jer je Republika Srpska stvorena i u njoj žive.
“Za doprinos koji su sarajevski Srbi dali za stvaranje Republike Srpske nisu zaslužili da im se odnese glavni grad i institucije. Mislim da je za to trebalo imati više sluha, pogotovo sada. I sada se ta nepravda prema sarajevskim Srbima može ispraviti, jer nikad nije kasno ako neko ima želju”, tvrdi Krajišnik.
Prema njegovom mišljenju, ono što se desilo sa Srbima iz Sarajeva ostaće nedorečena priča i istorijska nepoznanica da li su trebali da odu ili ne iz Sarajeva.
“Gledajući sa ovog stanovišta i ovih prilika kakve jesu možda bi bolje bilo da su Srbi ostali na svojim ognjištima”, ističe Krajišnik.
