Pre nekoliko godina legendarni igrač i trener banjalučkog Borca Zoran Smileski mi je u pero izdiktirao: „U BiH se poštenjem ne stiže do titule“.

Piše: Slavko BASARA

Pre nekoliko godina legendarni igrač i trener banjalučkog Borca Zoran Smileski mi je u pero izdiktirao: „U BiH se poštenjem ne stiže do titule“.

Unazad nekoliko dana Azmir Husić, predsednik tuzlanske Slobode je istakao: „ako bude teren odlučivao, a ne nešto drugo, onda će Sloboda uzeti titulu ili Kup i biće to najčistije osvojeni trofej u BiH“. Isti taj Husić pitao je direktora FK Sarajevo Dini Selimoviću: „objasni javnosti kako ste prošle sezone stigli do titule?“

Uzburkalo se fudbalsko more u zemlji u kojoj je, izgleda, sve u svakom času moguće, osim toga da grešnici odgovaraju, a lopovi završe u zatvoru. Ovde je po svemu sudeći najveći greh nečasne poslati iza rešetaka?!

Od ujedinjenja fudbala u BiH 23. maja 2002. godine svake sezone „dokaza“ je na sve strane, sagovornici se ne libe da direktno pričaju. Prvi među njima bile su fudbalske sudije Midhat Čorbo i Dževad Imočanin, pa su sklonjeni. Potom je i nekadašnji igrač Željezničara Almir Gredić pričao u poslednjem kolu kada je pušteno Žepče na Grbavici, a ispao Borac – opet su sve prekrili ruzmarin i šaš. Onda je bivši predsednik zeničkog premijerligaša Fuad Kasumović rekao: „odneću u Savez milion ipo maraka i Čelik će biti prvi, kupiću titulu“. Proglašen je za personu non-grata.

Potom se, odjednom, stiglo do zaključka da je celi Savez korumpiran i da treba, pod izgovorom borbe protiv korupcije i kriminala, da se sruši tročlano Predsedništvo i uvede jedan predsednik. Urađeno je to po dobro osmišljenom scenariju u UEFA i FIFA uz podstrekavanje iz Sarajeva, kad ne lezi vraže – predsedniku Dini Begiću „složena“ je krivična prijava, i novi Savez, sa jednim predsednikom i dva potpredsednika, punio je novinske članke kao organizacija koja ne ispuanjava svoje obaveze prema državi, niti posluje ispravno.

U jeku „pravdanja i pranja“ Saveza putem saopštenja, paralelno sa Slobodom, svoj glas podigao je još jedan klub – Široki Brijeg. Hervegovci kao i Tuzlaci upozoravaju na režije i protežiranje pojedinih klubova, odnosno nečasnost i korupciju u fudbalu dejtonske zemlje, „prišivajući“ najveće „zasluge“ za to Fudbalskom savezu BiH. Jesenas se na isti način protivio i Željezničar ratujući saopštenjima protiv FS BiH.

Jesu li Tuzlaci, Širokobriježani i svi gore pomenuti „crne ovce“ ili stvarno ima nešto u tim njihovim pričama i činjenicama?

Fudbalski savez BiH je do sada ćutao, ili se nezainteresovano oglašavao čisto forme radi, ali je, čini se, mečka zaigrala pred vratima ove organizacije. I da određeni navodi nisu tačni – moraju se ispitati! Javnost čeka objašnjenje. U protivnom negativnosti će se nagomilavati ispod tepiha, a Premijer liga BiH će biti među poslednjim evropskim ligama po rejtingu.

Kakvo je to takmičenje kada se unapred sve zna?

Savezu je, izgleda, bitnije da se zamajava sa mnogo bezazlenijim stvarima puneći svoju kasu kažnjavajući klubove zbog svake sitnice jer, Bože moj, ko je lud, da se upusti u ozbiljnu priču jurenja istine i pravde? Hoće li FS BiH reagovati na nameštanje prvenstva?

Kao formula zaustavljanja nameštanja i neregularnosti mogla bi da posluži reakcija Fudbalskog saveza Republike Srpske iz juna prošle godine.

Kad se hoće sve se može!

Sportski žurnal