Poznata ženska humanitarna i kulturno-prosvjetna organizacija “Kolo srpskih sestara” iz Banjaluke dobila je pojačanje sa Bliskog istoka!
Radi se o studentkinji farmacije Hildi Hrekes iz sirijskog Alepa, koja je u grad na Vrbasu doselila prije dvije i po godine, zajedno sa bratom Jamenom, studentom stomatologije.
– Došli smo iz Zagreba, jer su nam na ovdašnjem Medicinskom fakultetu uslovi za život i studije bili finansijski prihvatljiviji. U međuvremenu smo se kao pravoslavci približili Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Baš preko pjevanja u crkvenom horu i srpskom pjevačkom društvu “Jedinstvo” iz Banjaluke upoznala sam žene iz udruženja „Kolo srpskih sestara“ koje u posljednje vrijeme okuplja mlade djevojke, buduće nasljednice ove organizacije sa bogatom tradicijom – kaže Hilda.
Ova dvadesettrogodišnjakinja ističe da bi one trebalo da nastave posao starijih žena koje su se već istakle svojim humanitatnim radom.
– Nas mladih cura trenutno ima 11. Već smo uspjele da formiramo mali „Hor srpskih sestara“, a sada dogovaramo aktivnosti u kojima bismo pomagale ljudima. Inače, velika mi je čast što sam postala član jedne takve organizacije. Jesam iz Sirije, ali mislim da je čovjek čovjek odakle god došao ako ima ljudske osobine, želi i hoće da pomaže ljudima. Mislim da je „Kolo“ za mene veliko iskustvo, a sigurno je da i sama mogu doprinijeti jer sam se u Siriji bavila humanitarnom radom – otkriva plemenita djevojka.
Hilda napominje da je u Srpskoj od početka bila oduševljena saosjećajnošću ljudi prema situaciji u kojoj se našla.
– Hvala Bogu što sam došla u ovakvu sredinu jer kada vas, na primjer, zagrle ove stare tete iz „Kola srpskih sestara“ vi možete stvarno da osjetite ljubav i tu njihovu toplinu. Kada kažu: „Znamo dijete kako ti je“, onda znate da su iskrene i da vas prihvataju kao svoga. Nama je ovdje tako u crkvi i van crkve, na fakultetu, u studentskom domu… I mladi i stari ljudi su raspoloženi da pomognu jer znaju da smo daleko od roditelja, braće i sestara. Sve to govori o velikom gostoprimstvu srpskog naroda, a i po mentalitetu smo slični pa se ovdje više osjećam kao kod kuće nego kao stranac – kaže naša sagovornica.
Još otkriva da im je komunikacija sa roditeljima u Siriji i dalje otežana i rijetka.
– Jedno vrijeme su komunikacije sa Alepom bile potpuno prekinute… Sada je bolje nakon što su preselili u sigurniju „Hrišćansku dolinu“ ali sa vezama i dalje ima problema. Ipak, trudimo se da komuniciramo što više i nadamo se da će se rat u Siriji, ako Bog da, što prije završiti. A ovdašnji ljudi mogu biti primjer kako se rat može preživjeti, kako se poslije može obnoviti zemlja i život, kako ljudi mogu pomagati jedni drugima – zaključuje mlada Sirijka.
Podsjećamo, na nedavnom Sedmom saboru kola srpskih sestara u Prijedoru saopšteno je da u BiH djeluje 37 ovih organizacija koje su u ratu bile fokusirani na prihvat izbjeglica, posjete ranjenicima i vojnicima, a sada na siromašne, bolesne, porodice s više djece…
Za moju zemlju ima nade!
Hilda kaže da svjetski mediji ne prikazuju potpunu istinu o Siriji. To je, kako objašnjava, lijepa i bogata zemlja.
– Imala je 23 miliona stanovnika. Obrazovanje je bilo na visokom nivou, a univerziteti u Siriji i dalje normalno rade uprkos ratnom stanju. Takođe, zanimljivo je da država i sada svakog prvog u mjesecu isplaćuje radnicima plate, te da mladi nisu klonuli duhom. Volontiraju i na sve načine pomažu djeci koja su izgubila domove i roditelje. Čekaju da se rat završi pa da ponovo izgrade i obnove Siriju. Ima nade – kaže ona.
