Ko želi da od RS stvori istočnu Federaciju BiH?!

Nakon presude Haškog tribunala u kojoj je prvi predsjednik RS Radovan Karadžić prvostepeno osuđen na 40 godina zatvora te proglašen krivim, između ostalog, i za “genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja rata”, u BiH je obnovljena retorika u kojoj se najavljuje osporavanje, a zatim i promjena imena Republike Srpske u doglednoj budućnosti.

Međutim, o nazivima dva entiteta u Bosni i Hercegovini, Republike Srpske i Federacije BiH, odlučivali su pregovarači u Dejtonu 1995. godine, a stavljanjem potpisa na mirovni sporazum sve tri strane pristale su na takva imena, ističe većina naših sagovornika, poručujući da aktuelne najave da je uskoro moguća promjena dejtonskih naziva entiteta spadaju u domen dnevne politike te da bi svaki takav pokušaj odveo BiH u potpuni haos.

Još od kraja rata u ovoj zemlji, s vremena na vrijeme, na javnoj sceni se obnavljaju teze o tome da će određeni centri moći tražiti od Republike Srpske da promijeni ime. Nakon prošlogodišnje presude Ustavnog suda BiH, koji je proglasio neustavnim 9. januar kao Dan RS, te naveo da je ovaj datum u suprotnosti s Ustavom BiH i Međunarodnom konvencijom o ukidanju svih oblika diskriminacije, ponovo je aktivirana teorija da je pitanje dana kada će biti osporeno i ime Republike Srpske. Naziv bi, navodno, bio proglašen spornim jer se sa njim ne identifikuju pripadnici nesrpskih naroda u BiH, a postojeće ime, prema istim ocjenama, omogućuje dominaciju jedne nacije nad ostalim građanima.

Osim uobičajenih zahtjeva s ovim predznakom iz Federacije BiH, o takvim zamislima progovorili su i politički autoriteti u RS. To je nedavno učinio i profesor banjalučkog Fakulteta političkih nauka i savjetnik predsjednika RS, Nenad Kecmanović. On je uzburkao javnost u Srpskoj autorskim tekstom, objavljenim krajem januara ove godine, u kojem je upozorio da novi ciklus revizije Dejtonskog sporazuma neće više biti u režiji inopolitičara nego inopravnika te da RS ipak prijeti promjena imena.

– Ustavni sud će Srpsku na Bakirovu novu apelaciju preimenovati u još jednu “Federaciju BiH”. A da bi se imenom razlikovala od već postojeće, zvaće se “Istočna FBiH”. Ko ne vjeruje, gledaće – istakao je tada Kecmanović.

Generalni sekretar SNSD-a Luka Petrović za Press je potvrdio da inicijative za promjenu imena Republike Srpske postoje te da one traju u kontinuitetu još od potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

– Pritisci nisu nikada prestajali i oni će i dalje postojati, a sve sa ciljem ugrožavanja života srpskog naroda na ovim prostorima. Pored imena, pokušavaju da sruše i stabilnost i stečeni suverenitet RS. Međutim, dok je građana RS i njenog svjesnog rukovodstva, to nećemo dozvoliti. Nikakva promjena imena nije moguća. Mogu samo da nas isele, pa da onda mijenjaju naziv. Građani Srpske su svjesni žrtava koje smo dali za RS. I svaka vlast treba da bude svjesna toga, a SNSD apsolutno zna cijenu koja je plaćena za republiku i nikada neće popustiti ni na jednom polju za odbranu imena i institucija RS – kaže Petrović.

Pravnik po struci i poslanik SDS-a u NSRS, Davor Šešić, ističe za naš list da se, sa pravnog stanovišta, ime Republike Srpske ni u kojem slučaju ne bi smjelo osporavati, ali je dodao da se u BiH pravo često ne poštuje.

– Kod nas, nažalost, vlada pravo jačeg. Sile koje su učestvovale u potpisivanju Dejtonskog sporazuma mogu i to pitanje pokrenuti na silu. Međutim, ukoliko bi se to desilo, imali bismo ponavljanje referenduma iz 1991. godine koji su proveli lideri muslimana i Hrvata, bez uključivanja srpske strane, sa katastrofalnim posljedicama. Osporavanje imena RS bilo bi raspakivanje Dejtona i značilo bi promjenu ustava, nakon koje se više ništa ne bi moglo kontrolisati. Sve bi bilo otvoreno, pa i referendum u RS o otcjepljenju. Ne bi postojali zakoni, pravo i ustav. Ne bi bilo nikakvih mjerila, ni normi, čak ni međunarodnog prava – kaže Šešić.

Međutim, on dodaje da je, prema njegovom mišljenju, neozbiljno kada zvaničnici RS zloupotrebljavaju ovu temu.

– Bilo kakvo forsiranje teme da je ime Srpske ugroženo u ovom momentu služi samo u dnevnopolitičke svrhe. Zloupotrebu takve teme smatram vrlo neozbiljnom. Baviti se njom prevencije radi bilo bi opravdano da imamo stabilnu vlast u RS, u kojoj vladajuća koalicija i opozicija bar u jednom dijelu sarađuju. Međutim, mi ovdje imamo dva suprotstavljena tabora i u takvoj situaciji opasno je uopšte davati takve ideje, odnosno podsticati lidere druga dva naroda na inicijative koje idu na štetu RS – navodi Šešić.

O mogućnostima ukidanja ili promjene imena RS te mogućoj centralizaciji BiH izjasnio se prije izricanja presude u Hagu i prvi predsjednik Srpske Radovan Karadžić.

– Prije svega, to je rečeno puno puta, a mene je čak sudsko vijeće nekoliko puta opomenulo da ne branim narod ili RS jer oni nisu optuženi, nego da branim samo sebe. Prema tome, kakva god da bude moja sudbina, to neće uticati na sudbinu RS i njenih građana. Čak ni jednonacionalne države ne mogu unaprijediti svoj centralizam, a kamoli dvonacionalne ili tronacionalne zemlje. To bi trebalo zauvijek zaboraviti zato što nije izvodljivo, kao što bi bilo neizvodljivo uvući Federaciju BiH u “veliku Srbiju”. Kojim bi se instrumentima Srbi držali u unitarnoj BiH ili muslimani u unitarnoj Srbiji? Terorom? Prevarama? Nema govora, i zaboravite na to – rekao je Karadžić u intervjuu BIRN-u nekoliko dana prije nego što će biti osuđen na 40 godina zatvora.

Politička analitičarka Ivana Marić ističe da i zahtjevi za ukidanje imena RS, najčešće sa bošnjačke strane, ali i potenciranje stavova da je ukidanje naziva republike realna opasnost, što se radi sa srpske strane, spadaju u dnevnopolitičku kampanju.

– Pošto je ovo izborna godina, takva priča će biti još naglašenija. Oni koji duže prate politička dešavanja u BiH sjetiće se da je bivši lider SDA Sulejman Tihić predlagao promjenu naziva entiteta sa srpskom većinom, ali je ubrzo shvatio da bi to bilo nepotrebno te da bi samo dovelo do novih konflikata. Iako bi to donijelo određene bodove njegovoj stranci, kod nacionalista iz bošnjačkog naroda, Tihić je shvatio da na kraju sa takvom inicijativom neće ništa postići te je odustao od ove ideje – podsjeća Marićeva.

Ona navodi da sve strane moraju znati da se o nazivima dva bh. entiteta odlučivalo još 1995. godine u Dejtonu te da su svi, redom, na imena FBiH i RS i pristali.

– Kada je bivši jugoslovenski predsjednik Slobodan Milošević insistirao da entitet sa srpskom većinom nosi današnje ime, ako se to nekome nije svidjelo trebalo je tada da insistira na drugačijim rješenjima. I bošnjačka i  hrvatska i srpska strana 1995. su stavile potpis i bilo kakve današnje inicijative, koje ne mogu obezbijediti konsenzus svih strana, isključivo su dnevnopolitička priča i sakupljanje jeftinih poena – navodi sagovornica Pressa, dodajući da se nikada ne može sa sigurnošću isključiti mogućnost da će se imena entiteta jednom promijeniti, ali da to sigurno neće biti u skorije vrijeme i sigurno ne nasilnim putem.

I u mnogo razvijenijim i uređenijim zemljama, u kojima, navodi dalje Marićeva, postoji veliki procenat većinskog stanovništva i u kojima nije bilo rata mijenjanje naziva njihovih republika ide veoma teško.

– Nažalost, naši političari nemaju čime da se pohvale pa, umjesto ekonomskog uspjeha, koji je izostao, za kampanju biraju nacionalnu retoriku i podizanje tenzija. Nakon haške presude prvom predsjedniku RS Radovanu Karadžiću, iz FBiH možemo očekivati sve više inicijativa za promjenu naziva Republike Srpske. Neki će čak tražiti i ukidanje samog entiteta, ali od toga, jednostavno, nema ništa. Nešto takvo zahtijevalo bi dogovor predstavnika svih konstitutivnih naroda, a znamo da se teško dogovore i banalne stvari – navodi ona.

Ivana Marić dodaje da ovu temu, pored bošnjačke, koristi i srpska strana.

– Vlastima u RS takođe odgovara da postoje napadi iz Federacije. Ako ih nema, oni će ih izmisliti. Tako je i s inicijativom za ukidanje naziva Republike Srpske. Pošto nemaju čime da se pohvale, vlasti u RS forsiraće priču: “Oni nas napadaju, a mi se branimo”. Pred izbore će ova tema biti zastupljena u oba entiteta, vjerovatno će se i intenzivirati, ali će ostati isključivo u domenu dnevne politike, a zapravo će nazivi entiteta, bez daljeg, ostati isti – zaključuje Marićeva.

Inače, kada je riječ o samom nastanku naziva Republike Srpske, postoje različite tvrdnje o tome ko je prvi predložio da srpska teritorijalna formacija u BiH dobije baš ovakvo ime, inače treće po redu nakon osnivanja. U proteklom periodu taj čin povremeno je pripisivan sada pokojnom Nikoli Koljeviću, nekadašnjem potpredsjedniku RS. I Dragoslav Bokan, ratni komandant “Belih orlova” iz Srbije, u jednom intervjuu istakao je da je zamisao o preobražaju pridjeva u imenicu potekla baš od njega, u periodu dok je imao kontakte sa srpskim političkim vrhom na Palama. Takođe, ministar obrazovanja, nauke i kulture u prvoj Vladi RS Ljubomir Zuković rekao je da je naziv Republike Srpske smislio u avgustu 1992. godine.

– Neposredno prije toga održana je sjednica Narodne skupštine RS u Banjaluci na kojoj je, između ostalog, odlučeno i to da dotadašnji naziv Srpska Republika BiH bude promijenjen u Srpska Republika. Novi naziv države koju smo stvarali učinio mi se prikladnijim od dotadašnjeg, ali sam odmah pomislio da on može biti još bolji, još primjereniji, uz sasvim sitnu izmjenu – prisjećao se prije nekoliko godina Zuković tih dana u obraćanju domaćim medijima.

Svoj prijedlog novog naziva države, naveo je Zuković, iznio je na sastanku na Palama na kojem su prisustvovali predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, prvi čovjek Skupštine Momčilo Krajišnik, premijer Branko Đerić, ministar informisanja Velibor Ostojić i direktor Srpske televizije Ilija Guzina.

– Krajišnik je bez trunke kolebanja prihvatio prijedlog, te naložio da se već od te večeri u informativnim emisijama država naziva Republika Srpska, a ne Srpska Republika. U svemu je bitan naziv Srpska, koji može da stoji i sam jer, konačno, državno uređenje sutra može i da se promijeni, a naziv Srpska da ostane. Svi prisutni su se, bez rasprave i rezerve, s iznesenim prijedlogom saglasili – opisao je Zuković.

Izmjenu naziva prihvatila je i Narodna skupština RS, na svom narednom zasjedanju u Bijeljini, 14. septembra 1992. godine.

Press