Kad čovjek pažljivo sluša komentare i analize Aleksandra Vučića o onome što se naziva aktuelna politička situacija teško se može oteti utisku da je srpskom premijeru omiljena biblijska izreka ona o okretanju drugog obraza onome ko te je krvnički odalamio po prvom.
I zaista, pokušajte se sjetiti bilo kojeg drugog političara, preciznije predsjednika vlade jedne suverene zemlje, koji mesijanski mirno trpi šamaranje ne samo od jačih od sebe, već uz blaženi osmijeh na licu podnosi iživljavanje geopolitičkih Pigmeja iz Prištine, Sarajeva, Zagreba. Vučićev budistički mir i blage riječi, kojima odgovara na agresiju i vulgarnosti koje stižu sa pomenutih adresa, mnogi tumače kao dokaz da je premijer Srbije emancipovan i kulturan lik, koji se, za razliku od zadrtih primitivaca iz komšiluka, okrenuo svijetloj strani političke sile i hipijevskoj viziji bratstva među ljudima. Međutim, problem je u tome što Vučić nije ni džedaj ni dalaj-lama, već profesionalni političar čiji bi zadatak, kada se već dokopao vlasti, trebalo da bude ne samo zaštita državnih interesa, već i nacionalnog dostojanstva naroda koji predvodi.
U redu, lijepo je i ljudski prvi ponuditi ruku pomirenja onima sa kojima si se do juče tukao, ali šta da radiš kad oni, kojima se već godinama izvinjavaš za ono za šta jesi i za šta nisi kriv, tvoju ispruženu ruku tumače kao znak slabosti i svaku ponuđenu šansu koriste da te udare još jače nego prvi put? Dokle ide granica strpljenja, snishodljivosti i namjernog držanja ruku iza leđa dok te bezobzirni nasilnici, koji su, inače, u svakom smislu slabiji od tebe, psuju, kinje i ponižavaju? Postoji li igdje primjer da veća i mnogoljudnija država, po cijenu vlastite nacionalne sramote, traži prijateljstvo i ljubav od onih manjih, ili je svugdje u svijetu obrnut slučaj?
Možda griješim, ali zaista vjerujem da Vučićevom rejtingu mirotvorca i najvećeg “Evropljanina” na Balkanu ni najmanje ne bi štetilo da malo ohladi sa retoričkom ljubavlju prema komšijama. Samopoštovanje je prvi preduslov da bi te i drugi poštovali. Ili je, možda, Vučićeva vizija evropske Srbije to da se s osmijehom na licu primaju uvrede filoustaške vlasti u Zagrebu, državotvorno frustriranog Sarajeva i osumnjičenih ratnih zločinaca iz Prištine. Hvala, ali što je mnogo – mnogo je.
