Haški tribunal je nedavno presudio Karadžiću i Šešelju, u Hrvatskoj se očekuje početak suđenja Kapetanu Draganu i generalu Đukiću, u Sarajevu čekaju “tajming” da podignu optužnicu protiv nekog od 150.000 “ratnih zločinaca” koji su nosili uniformu VRS…
Kad je već tako, da i ja dam svoj doprinos kažnjavanju srpskih zločinaca. Za početak predlažem podizanje optužnice protiv Marka Kraljevića. Od njega je sve i počelo. Budući da je prva optužnica protiv osumnjičenog napisana još 1995. godine, a prije dvije godine njegovim zločinima se bavio i Nele Karajlić, ovo je, pravno gledano, izmijenjena i dopunjena optužnica.
Zato što je gazio Turke prvim srpskim tenkom od jedne konjske snage, marke Šarac. Zato što je dvoglave i troglave Arape ubijao tupim predmetom zvanim buzdovan. Zato što je, po unaprijed smišljenom zločinačkom planu, s ocem Vukašinom i stricem Uglješom napustio rodno Livno i preselio se u Prilep i južnu Srbiju da bi preoravao drumove na Koridoru 10 i tako ne samo ugrožavao evroazijske integracije i pravo Turaka na slobodu kretanja, već i unaprijed kvario odnose između Makedonije i Bosne, a sve u cilju stvaranja “velike Srbije”.
Zaštićeni svjedoci Nataša Kandić i Jelena Milić tvrde da je i Grdelička klisura, u stvari, jedna od Markovih brazdi, koju je ovaj zaorao da bi mu bilo lakše da postavlja zasjede i ubija nedužne Osmanlije. Otežavajuća okolnost je to što je osumnjičeni drumove preoravao iako ga je majka Jevrosima upozoravala da time krši međunarodno pravo i narušava prostorni plan Osmanske carevine.
Zato što je ubio albanskog junaka Musu Kesedžiju. Prvo je kavgu sa njim zametnuo u svetu neđelju, neradni dan, a onda ga, po savjetu svoje ljubavnice Vile Ravijojle, ubio nožem iz potaje. Zato što je Musinu glavu odnio caru u Stambol i za nju uzeo tri tovara blaga, što pokazuje da je bio plaćeni ubica i lovac na ucijenjene glave.
Osumnjičeni Mrnjačević je vino pio po sistemu “pola pije, pola Šarcu daje”, čime je vršio dva krivična djela: zlostavljanje nedužne životinje i vrijeđanje njenih vjerskih osjećanja. Jer zaštićeni svjedoci Mujo i Haso tvrde da je Šarac bio konj turskog porijekla, a Marko ga je zarobio tako što je jednog kišnog popodneva mamuran izašao iz mehane i, samo da bi impresionirao krčmaricu Maru, posjekao dvadesetak nedužnih Turaka, koji su prije toga mirno i nenasilno popalili nekoliko srpskih sela, a njihovo stanovništvo pobili ili poveli u roblje.
