Vjerujem da ste već primjetili kako se mnogo priča o tome kako nam sve više nedostaje slobodnog vremena. Čini se da smo kao bik pred crvenim plaštom sve više zaokupljeni postizanjem ciljeva, zaboravljajući na sve čari opuštanja. Dešava se da u situaciji kada se nađemo pred par sati slobodnog vremena, a sa sobom nemamo telefon sa internetom ili televiziju, postajemo napeti, nervozni, pitamo se šta bismo sami sa sobom. Da li smo zaboravili da je u redu sjedjeti i ne raditi ništa? Zatvoriti oči i opustiti se…

Ovakav životni stil sve veći broj partnera prenosi i na seksualni odnos. U uobičajenoj partnerskoj emotivnoj vezi, nažalost, vremenom hemija jenjava, partneri postaju bliskiji, ali se proređuje vrijeme posvećeno vođenju ljubavi.

Mnogi od vas su upoznati sa tim najljepšim osjećajem nove ljubavi. Onog fenomenalnog perioda kada mislite da ste upoznali onu pravu ili onog pravog. To je onaj period kada želite svaki svoj trenutak da provodite sa drugom polovinom, a kada ste zajedno ne umijete sebi da objasnite postojanje tog nevidljivog magneta između vas. U toj fazi emotivne veze spremni ste cio dan provesti u krevetu, gledajući jedno drugo u oči, ljubeći se, stapajući se u jedno, dok sati prolaze kao minuti, a vi ih niste svjesni.

Šta se onda dogodi nakon izvjesnog vremena? Proređuju se periodi u kome je vrijeme činilo relativnu kategoriju, sve manje smo posvećeni vođenju ljubavi, a više usmjereni nekim zajedničkim projektima, karijeri, djeci, obavezama oko kuće. Šta se dogodi, pa je vremena za seks sve manje? Nakon završenih poslovnih obaveza (ili nisu završene, već još uvijek opterećuju rokovi predaje nekog projekta), nakon završene večere, pospremljene kuće, nakon što su djeca otišla u krevet, onda se izdvoji deset ili petnest minuta za seks. Nakon toga parovi dospijevaju u jednu ozbiljnu opasnost, pretvaranja vođenja ljubavi u rutinu. Kao i posao koji je usmjeren ka cilju, tako i u seksualom odnosu postajemo usmjereni sve više ka cilju. Ciljevi su različiti prije svega postići orgazam, zadovoljiti partnera. Čula sam više puta izjave pojedinaca koji tvrde da je za dobar seks neophodno mnogo fizičkog napora i da je cilj, orgazam dosežniji ako smo akrobate u krevetu. Nakon nekog vremena usmjerenosti ka ciljevima u seksualnom odnosu, ljubavni odnos preplavi dosada i eto plodnog tla za emotivnu krizu.

Seks je dar koji dobijamo rođenjem, psihološkim i tjelesnim sazrijevanjem sazrijeva i ljudska sposbnost vođenja ljubavi. Iz spajanja tijela rađa se život – nije li to dar koji posjedujemo?

Zašto nas konstantno fokusiranje na cilj spotiče da budemo tu u ovom trenutku. Razmislite zašto je fudbaler koji misli samo na go, uprkos svoje fizičke i tehničke spremnosti, lošiji od onog koji je fokusiran na loptu.

Tako je i u vođenju ljubavi. Kada smo fokusirani na promjene u sopstvenom tijelu, sopstveno opuštanje, to je put koji nas vodi da postanemo svjesni trenutka i time šaljemo poruku partneru. Kada s partnerom dijelimo ono što osjećamo, otvoreno i iskreno, to je plodno tlo za rast ljubavi i intimnosti.

Sigurno sam da dobro znate djelove tijela vašeg partnera koji reaguju na vaše dodire, umjesto da krenete tim putem uzbudljivo je nekada promjeniti rutinu. Fokusirajte se na osjećaj u vašoj ruci dok dodirujete njegovo tijelo, zamislite kako se vaša ruka stapa sa dijelom njegovog tijela.

Gledajte vašeg partnera u oči. Oči su moćan kanal razmjene osjećanja.

Ako pratite disanje tokom vođenja ljubavi primjetićete da je ono pliće i ubrzanije što se više približavate orgazmu. To je onaj cilj od maloprije kome smo sve više fokusirani. Umjesto usmjeravanja ka cilju, pokušajte da usporite disanje, na taj način ćete usporiti vođenje ljubavi, a užitak će biti potpuiji.

Život živimo, a ne usmjeravamo ga samo ka cilju.