Kakva je sudbina svjedoka u predmetima ratnih zločina? Sa međunarodnim standardima i konvencijama Ujedinjenih nacija neusklađeno domaće zakonodavstvo; nepoštovanje ili njegovo nekažnjeno kršenje; za svjedoke – najčešće žrtve ratnog zločina, novo je i preteško breme u potrazi za pravdom.
Istražno – pravosudnim institucijama BiH žrtve su potrebne samo dok svjedoče! A prije i nakon toga – prepušteni su sebi! Na nemilost, često, i ratnih zlostavljača.
Reformisano bh. pravosuđe pretvoreno je u deformisano! Bar što se tiče iskustva žrtava ratnog zločina, najčešće svjedoka u sudskim procesima, jer njihovu ratnu golgotu, zamijenila je mirnodopska!
Žrtva logora Čelebići, mjesecima zlostavljana, silovana; kao rijetko koja odlučila je da progovori pred pravosuđem. Mislila je da je pakao iza nje. Prevarila se! Ubrzo je uslijedio telefonski poziv!
“Odmah je nazvao žrtvu i zaprijetio da će joj biti gore nego 92. Žrtva me je nazvala na telefon, vrišti, došao sam njoj lično i kroz plač, vrisku jedva sam skont’o o čemu se radi. Žrtva se od tada potpuno promijenila. Ne izlazi iz kuće sama, prestala je kuminicirati i sa komšilukom i sa udruženjem”, kaže Dragiša Andrić predsjednik Udruženja logoraša RS – regija Višegrad.
Sve je prijavljeno navodnim zakonskim zaštitnicima žrtava – policiji i pravosuđu! Ali uzalud! Upravo u te i takve “zaštitnike” svjedoci su čak i u sudnicama upirali prstom – da ih zlostavljaju, izjave im mijenjaju, iskaze iznuđuju…
Samo u predmetima Kravica i Duško Јević i drugi, više od 20 svjedoka, sa ili bez mjera zaštite, progovorilo je o prijetnjama i ucjenama bivših istražilaca Sipe i Tužilaštva Bajre Kulovca i Muriza Brkića i bh. tužioca Ibre Bulića. Tjerali su svjedoke, da kažu i ono što nisu vidjeli ili znali, da bi optuženi Srbi bili i osuđeni.
“Јesu mi govorili vodi računa o svojoj porodici, misli o njima, pazi šta radiš, znači time ti je sve rek’o!”, kaže jedan od svjedoka.
I opet uzalud! Kulovac, Brkić i Bulić, umjesto istrage i eventualne kazne, i dalje rade u policijsko- pravosudnim institucijama.
Kako je biti svjedok zna i Ibran Mustafić, član najužeg ratnog muslimanskog rukovodstva Srebrenice i bilježničar tamošnjeg “Planiranog haosa”. U ratu je preživio tri atentata svojih sunarodnika, predvođenih Naserom Orićem. Poslije rata još dva! Pred pravosuđem BiH želio je da svjedoči o Orićevim zločinima!
Umjesto svjedočenja sudija Šaban Maksumić naložio je Mustafićevo psihijatrijsko vještačenje! A onda su Ibran, sam, i Naser, sa desetinama pristalica, išetali iz sudnice.
“Svjedok je institucija najveća na svijetu, oni ostave svjedoka pred vratima samog i prepuste ga ulici – to jedino može da se događa u ovom ISIL-u. Ovo je Isil!”, rezigniran je Mustafić.
Upravo u predmetu Orić, sarajevska javnost nekažnjeno je otkrivala identitete zaštićenih svjedoka! Јedan od njih, opet u sudnici, govorio je o prijetnjama članovima njegove porodice u Federaciji! I opet uzalud!
Prijetnji se ne plaši Slavko Јovičić, logoraš sa najdužim stažom! U zloglasnom Silosu proveo je 1.334 dana. Svakodnevna premlaćivanja i torture, ozbiljno su mu narušili zdravlje. O zločinima mnogo zna. Da govori – ne plaši se! No kako stići do sudnice i svjedočiti protiv zločinaca, to tužioce i sudije ne interesuje! A bez pomoći prijatelja ne može.
“Nemam desnog bubrega, imam polomljena rebra. Ne mogu da hodam jer su me noge izdale zbog oštećenja ovojnice nerva u predjelu leđa i strašnih prebijanja”, svjedoči Јovičić.
Pravosudne vedete ne interesuje ni, primjera radi, kako će se svjedoci pojaviti u sudnici u ranim jutarnjim časovima, kada žive i stotinama kilometara deleko. Imaju li novca da plate prenoćište u blizini sudnice ili da plate prevoz?
“Zakonodavstvo je zaista ograničilo poziciju žrtve i nije usklađeno sa međunarodnim standardima, nije usklađeno sa UN deklaracijom o pravima žrtava. To UN komiteti redovno ukazuju vlastima BiH”, izjavila je Јasminka Džumhur, ombudsman za ljudska prava BiH.
Opet uzalud! Јer, među vlastelom, novca ne manjka! Oni nisu tamnovali, nisu ih tukli, niti ucjenjivali! Istinu da govore – ne moraju!
Sa sudijama, tužiocima i policijom, počesto su ekvivalent, a žrtava se sjete, negdje, uoči izbora!
