Prijedorski poliglota i instruktor joge Željko Aničić (51) zvani Jaco javio se portalu srpskacafe.com iz Indije, gdje privodi kraju svoju tri mjeseca dugu posjetu toj velikoj zemlji. On nam se javio iz glavnog grada Delhija i pričama šta su Bitlsi radili u Rišikešu, po čemu su nam Indijci bliski, pamte li Tita i Jugoslaviju, koliko su im krave svete, gdje puše marihuanu i stale zanimljivosti.
– Proputovao sam pola svijeta i preko deceniju živio u Kini, ali posjeta Indiji je ostvarenje mojih dječačkih snova. Prvo sam obišao Rišikeš gdje su Bitlsi 1968. godine praktikovali jogu i gdje je Stiv Džobs, kako ovdje pričaju, dobio inspiraciju da osnuje kompaniju „Apple“. Zapravo joga u Indiji i Rišikešu, svjetskom centru joga škola, ima tradiciju dugu 3 000 godina i to je ovdje dio filozofije, koja se svijetu predstavila i kroz Mahatmu Gandija. Njegov način borbe nenasiljem je sadržan u principima stare hindu filozofije i religioznosti – objašnjava Aničić.
On je boraveći u Bombaju vidio čari Bolivuda, ali i ljepotu Indijki koje se itekako mogu mjeriti sa ovdašnjim ženama i djevojakama.
– Indijsko društvo je ipak i dalje konzervativno i kastinski uređeno, međutim u mnogo čemu su bliski balkanskom tipu čovjeku. Posebno po gostoljubivosti, druželjubivosti i razgovorljivosti. Okrenuti su porodici, ne toliko novcu i luksuzu. Pamte Tita i Jugoslaviju i informisani su o tome šta se kod nas dešava. Zbog toga se u Indiji osjećam kao kod kuće, a pogotovo nakon kontakata sa ambasadorom BiH u Indiji, gospodinom Sabitom Subašićem, koji radi na turističkom povezivanju dvije zemlje i pokušava da ostvari saradnju sa izuzetno jakim indijskim IT sektorom – kaže on.
Kada je riječ o hrani, Željko ističe da je neizbježni sastojak indijskih jela kari i da najviše praktikuju vegetarijanski način ishrane.
-Non stop piju “lasi” jogurt sa povrćem i čajeve s mlijekom. To im nalaže i religija, a krave su im zaista više nego svete. Kad neka prelazi ulicu svi staju, i superbogati i najsiromašniji. Slonovi su im kao domaće životinje i služe kao radna snaga i turistička atrakcija – prenosi naš sagovornik.
On kaže da se Indija nije urbanizovala i usavršila kao Kina, ali prognozira ubrzani razvoj te zemlje.
– Zaostaju, ali “rasturaju” na polju softvera i IT tehnologija zbog čega bi mogli da stignu Kineze za otprilike 10, 20 godina, zato što imaju preko pola milijarde radnika. Grad Bengalor na jugu Indije je jedan od najvećih svjetskih centara kada je riječ o softverskim kompanijama – ističe Jaco.
Posebno ga je oduševio sveti grad Benares na rijeci Gang, koji je prepun hramova i turista.
– Tu je Buda održao jedan od prvih govora i tamo se održavaju brojni festivali. Vidio sam da je taj grad i raj za one koji vole da puše marihuanu. Iako je ilegalna, pušenje marihuane tamo niko ne zabranjuje. Takođe, u Benaresu se može vidjeti kako mrtve spaljuju i rasipuju im pepeo po Gangu što je manifestacija prolaznosti života, putovanju duše i reinkarnaciji u koju vjeruju – navodi Aničić.
On ističe da Indijci odlično govore engleski jezik što je zaostavština nekadašnje Engleske kolonizacije.
– I novine se zovu „Tajms of Indija“. Narod dosta čita i ulaže u svoje obrazovanje. Omiljeni sportovi su im kriket i polo. Cijene previše ne odudaraju od naših. Jedan dolar vrijedi 60 rupija. Soba se može naći već za 300 rupija. Klima je tropska – napominje Željko i dodaje da će Tadž Mahal posjetiti naredni put.
