Zato što ga je loše vaspitala, pa je sve radio naopako, od čega je nastala srpska narodna poslovica: “Svaki Marko radi naopako“.
U dokaznom predmetu “Oranje Marka Kraljevića“ svjedok Filip Višljić je opisao sljedeći događaj:
Vino pije Kraljeviću Marko
Sa staricom Jevrosimom majkom,
A kad su se napojili vina….
iz čega se vidi da ga je lično ona podstrekavala da pije rujno vino, pri čemu je išla toliko daleko da mu je u opijanju i društvo pravila, a svi znamo koliko je njen sin bio nezodan kad popije. Posebno po Turke.
U narodnim pjesmama nema ni jednog dokaza da je Jevrosima ikada Marku ponudila nacionalna turska pića šerbet ili bozu, ili mu napravila neki domaći sok od zove ili višanja, iz čega se može zaključiti da ga je rujnim vinom pojila tendenciozno, sa željom da u pijanom stanju pobije što više Turaka i preore što više carskih drumova.
Istina, navedeni svjedok tvrdi da je, nakon što su satrali desetak litara vina, majka savjetovala Marka da se mane belaja i počne da živi od poljoprivredne proizvodnje i poštenog rada:
“O moj sinko, Kraljeviću Marko,
Ostavi se, sinko, četovanja,
Jer zlo dobra donijeti neće,
A staroj se dosadilo majci
Sve perući krvave haljine!
Već ti uzmi ralo i volove,
Pak ti ori brda i doline,
Te sij, sinko, šenicu bjelicu,
Te ti hrani i mene i sebe.”
Reklo bi se da Jevrosima, iako dobro našikana, nije zapostavljala domaće vaspitanje svog sina.
Svjedok dalje opisuje da nakon ove besjede Marko jeste ostavio vino, upregao volove u plug i otišao da ore. Ali ne plodne njive oko Prilepa, već carske drumove.
O čemu se ovdje radi, otkud takva nelogičnost, takva Markova neposlušnost? Postoji samo jedno moguće objašnjenje: Jevrosima je pred Filipom Višnjićem, znajući da ovaj sve zapisuje i da te bilješke jednog dana mogu biti dokazni materijal u postupku protiv njenog sina pred Haškim tribunalom, Marku govorila jedno, a čim je svjedok za ćošak zamakao, kada su ostali sami, huškala ga je da nastavi sa diverzantskim i terorističkim akcijama.
Kao što znamo turski janjičari su uljudno pokušali da zaštite putnu infrastrukturu, posebno objašnjavajući da će zbog obustave saobraćaja na Koridoru 10 najviše ispaštati upravo Srbi, jer neće moći da idu na ljetovanje u Zakintos, ali ih je Marko na mrtvo pobio, uzeo od njih tri tovara blaga i odnio ih kući, gdje ih je uz riječi “ovo sam ti danas izorao“ predao majci Jevrosimi.
Da Jevrosima nije bila saučesnik u Markovim ratnim zločinima ona bi tovare blaga izbacila iz kuće. Rekla bi: “Sine, dok sam ja živa, to neće u našu kuću“.
U jednoj drugoj prilici, kada su njegov otac Vukašin i stric Uglješa htjeli da zasjednu na presto umjesto Uroša Nejakog, a osnovni sud u Prizrenu za medijatora odredio Marka Kraljevića, Jevrosima je svom sinu savjetovala sljedeće:
“Nemoj sine govoriti krivo,
Ni po babu ni po stričevima
Već po pravdi boga istinoga“.
I šta je Marko učinio? Poslušao je majku. Nije krunu dao ni ocu, ni stricu, već onome kome je i pripadala – Urošu.
To ukazuje da je Marko slušao majku i da je Jevrosima u prethodnom slučaju, kad je Marko preorao drumove i pobio janjičare, jedno govorila za javnost, a drugo u četiri oka.
