Đikan, balvangrad, četnikuša, samo su neke od riječi kojima obiluje “Školski rječnik bosanskog jezika” sarajevskog lingviste Dževada Jahića, a koji je u upotrebi u školama i na fakultetima u Federaciji BiH. Taj rječnik dobio je i finansijku podršku bošnjačkog člana predsedništva Bakira Izetbegovića?!
Rječnik je naišao na osude i brojne negativne komentare u javnosti, prvenstveno zato što obiluje brojnim pogrdnim izrazima, a u središte pažnje ponovo je došao kada se saznalo da je Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsedništva BiH, odobrio 10.000 KM autoru skandaloznog “djela”.
Širenje mržnje
Četnik je, prema Jahiću, pripadnik srpske vojske koja je kroz vijekove počinila velike zločine nad bošnjačkim stanovništvom. Džihad je rat za odbranu vjere, pored riječi granatirati piše da su “četnici granatirali cijelu Bosnu”, a riječ klati objašnjava se sa “četnici kolju”!
“Četnikuša” je “pripadnica srpske vojske”, ali i “Srpkinja u Bosni sklona nacionalnoj mržnji i netrpeljivosti”.
Jahić je u “Školskom rječniku bosanskog jezika”, iznio niz skandaloznih definicija na račun Srba i pravoslavaca.
Tako se, između ostalog, riječ “đikan” tumači kao “seljačina, neotesani mladić, obično pravoslavac brđanin, stočar, čobanin, bosanski pravoslavac četničkog porijekla koji je genetski četnik”. Primjer za korišćenje je: “Poklaše nas đikani”.
Tumačenje reči “balvangrad” pežorativno je predstavljeno za naselja poput Sokoca, Han Pijeska, Pala i Rogatice, a pridjev “balvangradski” koristi se za objašnjenje mentaliteta, koji se opisuje kao “sirov, dinarski, uglavnom onaj pravoslavni ruralni u Bosni”…
Rječnik je naknadno dopunjen i objavljen kao višetomni “Rječnik bosanskog jezika”, promovisan pod pokroviteljstvom ANU BiH.
“Nakarada i trovanje svesti”
Iz ove institucije ranije su zatražili da se ni pod kojim uslovima i ni u kakvoj formulaciji više ne navode kao pokrovitelji, jer su poslije pisanja medija otkrili brojne nepravilnosti. Naveli su argumente, pojedinačno za svih sedam tomova rječnika, kojima Jahićeve postupke i procedure o pokroviteljstvu definišu kao “ozbiljnu povredu, ne samo pravnih, nego i etičkih normi u oblasti nauke i izdavaštva”.
Na pitanje novinara da objasni lingvističko uporište za bosanski jezik, Jahić ranije nije odgovorio, pravdajući se da nema dovoljno vremena.
Tada je istakao da je zadatak “svih nas da se, kao civilizovano društvo i država, borimo za apsolutne jezičke slobode”.
Profesor Filološkog fakulteta u Banjaluci Duško Pevulja izrazio je nadu da ovaj rječnik i riječi koje sadrži neće naći svoje mjesto u narodu, odnosno u govoru ljudi.
“Iskreno se nadam se da ove pogrdne riječi neće zaživjeti u govoru naroda u BiH. Međutim, svjedoci smo jedne dublje nakarade i trovanja svijesti koji su rezultat jednog vremena kroz koje smo, na našu žalost, svi zajedno prošli. Ipak, razumni i racionalni stav svaki dan biva demantovan, jer vidimo da je ovaj govor ipak u upotrebi, pogotovo u medijima, te da mu treba tek neznatni impuls da se aktivira. Ta zatrovana svijest nam ništa dobro ne može doneti”, rekao je Pevulja.
Dodaje da ovakve riječi, uvrštene u rječnik, počivaju na falsifikatu i na pokušaju da se utemelji nešto, za šta u logici i lingvistici, jednostavno ne može naći osnovu.
“Jeftine i prljave politčke svrhe”
“Međutim, ovaj rječnik i te pogrdne riječi se s vremena na vreme aktiviraju i uvjeren sam da će biti tako i u budućnosti. Najružnije u svemu je što se koristi u jeftine i prljave političke svrhe, a to se prečesto ponavlja da bismo kategorički mogli reći da ne može zaživjeti i da je čista budalaština. To na neki način sve razumne ljude i privrženike nekih standarda onespokojava”, istakao je Pevulja.
Midhat Riđanović, lingvista iz Sarajeva, ranije je osudio korišćenje rječnika za koji kaže da je “obično smeće” i da FBiH ne smije sebi da dozvoli da se ovakva literatura koristi u školama.
“Nijedan rječnik na svijetu ne smije da obiluje vrijednosnim sudovima, već da bude isključivo opisni. Rječnik Dževada Jahića je sve osim nauke”, kazao je tada Riđanović.
Profesorka na banjalučkom Filozofskom fakultetu Zorica Nikitović smatra da je ovaj rječnik isključivo politika, a ne nauka i da služi samo kao “stimulativno sredstvo za razvijanje srbomržnje”.
I šef Katedre za srpski jezik Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu, Milanka Babić, smatra da je riječ o ispolitizovanim idejeama koje se nastoje nametnuti kao naučne uz pomoć falsifikata.
“Poštujem njihovu upornost, tako se brane nacionalni interesi, ali mnogo toga zamjeram srpskim lingvističarima i političarima. Ništa značajno nismo uradili da sačuvamo srpski jezik u Srpskoj, osim što se nekoliko pojedinaca suprotstavlja tendencijama Bošnjaka. Ne možemo više ići linijom nezamjeranja, jer ćemo doći do toga da poništimo sopstveni identitet”, naglasila je ranije Babićeva.
Rječnici bilo kojeg jezika nisu na spiskovima zvanične literature, ali se upotreba “Školskog rječnika bosanskog jezika” preporučuje kao dodatna literatura.
U nekoliko kantonalnih ministarstava objasnili su da je to prepušteno “na volju svakom nastavniku pojedinačno”.
