I malom Perici je odavno jasno da su u balkanskim državama sudovi leglo nepravde i igračke u službi politike. Od opštinskih do ustavnog suda. Ipak, još uvijek nije malo onih kod kojih činjenica da je ustavni sud BiH presudio da Republika Srpska ne može da slavi 9.januar kao dan republike i da je referendum o tom pitanju nezakonita rabota izaziva respekt.
Nije šala, ustavni sud je to. A ustavni sud BiH je baš šala. Neslana. Jedna u nizu skalamerija koje je Zapad, preko pijandure Pedija Ešdaun i drugih visokih predstavnika sklepao, pokušavajući da od BiH napravi prototip idealne moderne kolonije.
Najviše sudsko tijelo u etnički očišćenom Sarajevu čini devet sudija. Dva Srbina, dva Hrvata i dva muslimana (nadam se da mi urednik neće ponovo cenzurisati braću muslimane i prepraviti ih u Bošnjake, inače ću tražiti zaštitu vitalnih nacionalnih interesa). U tom veselom društvu su i tri stranca. Konstanca Griv iz Nemačke, Tudor Pantiru iz Moldavije i Margarita Caca-Nikolovska iz Makedonije. Njemica i predstavnici dvije velesile u oblasti prava.
Odluke se donose većinom glasova. Što obezbjeđuje da ovaj slavni sud, čije dijeljenje pravde je Petar Kočić još prije 100 godina vizionarski opisao u pripovjetci “Jazavac pred sudom”, uvijek donosi odluke koje odgovaraju Muji i Hasi. Jer, trojica sudija stranaca skoro po automatizmu glasaju kao i muslimani. Kladioničarskim riječnikom rečeno, to im je sigurica. Ako u raspravi i prilikom glasanja podrže stav koji odgovara Hrvatima đene đene. Ali ako glasaju kako odgovara Srbima načisto su nadrljali. Ima da ih više nema u ustavnom sudu. Jer nije njih Zapad u ustavni sud rasporedio da dijele pravdu, već da pomognu rušenje Republike Srpske. A ko je budala da zbog Srba i pravde izgubi desetak hiljada maraka mjesečno? Možda takvih i ima, ali one sigurno ne stanuju u Nemačkoj, Moldaviji i Makedoniji.
Zanimljivo je da nikad nije usvojen zakon o radu ustavnog suda BiH. Kako da pravdu dijeli sud koji radi mimo zakona? U iole ozbiljnoj kafani, pardon državi, pogasili bi svjetla i Cacu i društvo istjerali napolje.
U državi koja hoće da to i bude, članovi ustavnog suda trebalo bi da budu vrsni pravnici, koji su sa politikom na distanci. Kad se sretnu na ulici, kurtoazno se pozdrave i to je to.
Predsjednik Ustavnog suda BiH je Mirsad Ćeman koji je bio potpredsjednik SDA, zamjenik Alije Izetbegovića. A kad je Alija zbog prelaska na dužnost predsjednika BiH zamrznuo funkciju predsjednika stranke istu je obavljao Ćeman. Za zaboravne, to je bilo onda kad je ta stranka izazvala rat u BiH i podstrekavala na ratne zločine koje su Patriotska liga, Zelene beretke, tzv. Armija BiH i druge muslimanske paravojne formacije činile nad pripadnicima JNA i srpskim narodom.
I drugi muslimanski sudija u ustavnom sudu Seada Palavrić bila je potpredsjednik SDA. Pa se nameće pitanje je li to ustavni sud ili sud SDA?
Svake godine 2.avgusta Caca Nikolovska (nema nikakve veze sa Cacom Šabana Šaulića) slavi Ilindan. Sve u šesnaest. I treba da slavi. To je najveći nacionalni i državni praznik Makedonije. Ali, kako to da u etnički duboko podjeljenoj Makedoniji, gdje se sukobi između Makedonaca i Albanaca podjednako baziraju na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, nije problem da se pravoslavni svetitelj Sveti Ilija slavi kao najveći državni praznik, ali je problem kad se drugi pravoslavni svetitelj Sveti Stefan slavi kao državni praznik u Republici Srpskoj?
Pravoslavna Moldaviji prvi i drugi dan pravoslavnog Božića, prvi i drugi dan pravoslavnog Uskrsa i katolički Božić obilježava ne samo kao vjerski već i kao državni praznik. Ali sudija Tudor Pantir, u želji da se dokaže gazdama u Sarajevu i Briselu koji ga plaćaju, pokušava da bude veći katolik od pape, pa mu smeta što Republika Srpska slavi Svetog Stefana. Dan svog proglašenja.
Nema logike. Ali nju u radu ustavnog suda BiH ne treba ni tražiti. Tamo treba tražiti samo pare i partijske naloge Bakira Izetbegovića. Ili možda postoji neka budala koja vjeruje da Ćeman i Palavrićeva kod Alijinog sina nisu isto ono što su bili i kod oca – vojnici islamskog ekstremizma zasnovanog na Islamskoj deklaraciji Alije Izetbegovića, koja je preteča doktrine međunarodnog terorizma, jezivih zločina i genocida koju danas širom svijeta „propovjeda“ Islamska država, ostavljajući iza sebe desetine hiljada nedužnih žrtava.
Kao što ih je SDA, pod vođstvom Mirsada Đemana, prije dvije decenije ostavljala širom BiH.
