Američki ekspert za Balkan Stiven Mejer smatra da je na Balkanu možda vrijeme za opštu konferenciju među vladama ovog područja, koju treba održati bez učešća takozvanih “stranaca”.
U autorskom tekstu za Srnu pod nazivom “Rastuća nestabilnost”, Mejer ističe da je snažna etnička identifikacija vijekovima imala veliku ulogu na Balkanu.
“Iako je etnička identifikacija u prošlosti dovodila do sukoba, zapravo je zadivljujuće što u istoriji Balkana nema više etničkog nasilja. U skorije vrijeme, etničko nasilje bilo je najizraženije tokom Drugog svjetskog rata, a potom kada se Jugoslavija raspala tokom devedesetih”, navodi Mejer.
Prema njegovim riječima, iako je Dejtonski sporazum okončao rat, različite etničke grupe nisu prihvatile jedne drugu kao što se Zapad nadao i planirao. Umjesto toga bilo je nepovjerenja, trvenja i međusobne nelagodne tolerancije koju su obilježile epizode nasilja.
Ali, taj šablon možda se mijenja, naglašava Mejer i ističe da postoje tri velike oblasti.
Prvo, smatra Mejer, promjena je naročito uočljiva u odnosima Hrvatske i Srbije.
“Pogoršanje odnosa je mnogo veće od spora između dvije zemlje i karakteriše se kao situacija `Hrvati protiv Srba`. Problemi su pojačani prošle godine, kada je Hrvatska, podstaknuta od američkih zvaničnika i američkih firmi iz oblasti odbrane, odlučila da unaprijedi svoje ofanzivne oružane sposobnosti kupovinom jurišnih helikoptera, mobilnih artiljerijskih sistema i balističkih raketnih sistema. Kao odgovor, Rusija je podstakla Srbiju da pokrene pregovore sa Moskvom o kupovini raketnog sistema zemlja-vazduh `S-300`”, navodi Mejer.
Pored snažne etničke komponente, naglašava on, ovo povećavanje oružanih sposobnosti je rezultat “rata na daljinu” između SAD i Rusije.
“Kritičari ismijavaju ovu `mini trku u naoružanju` na Balkanu jer nema logičnog razloga da Hrvatska i Srbija zarate. Ipak, kao što se često dešava, ne mora da postoji logičan razlog za izbijanje rata. Suviše često ratovi počinju iz `nelogičnih` razloga ili, čak, greškom. Imajući u vidu kompleksnu situaciju na Balkanu, rat je uvijek moguć – iako je malo vjerovatan”, ističe Mejer.
Iza pitanja ovog naoružanja, smatra on, je produbljivanje etničkog neprijateljstva koje su inicijalno pokrenuli neodgovorni komentari bivšeg hrvatskog premijera Zorana Milanovića, kao i pokušaji u Hrvatskoj da se glorifikuju i ponovo utvrde tragovi ustaškog režima iz Drugog svjetskog rata i otkrivanje spomenika Miri Barešiću, ozloglašenom hrvatskom militantu. Iako je odgovor Srbije na sve ovo bio relativno suzdržan, ministar spoljnih poslova Ivica Dačić sumirao je nacionalno raspoloženje izjavom da “ne osjeća ljubav prema Hrvatima”.
Drugo, ističe Mejer, odnos između Srbije i Kosova najlošiji je do sada.
“Priština sve više djeluje kao suverena, nezavisna država, na ogorčenje i bijes mnogih Srba. Kosovska policija nedavno je pokušala da primora Marka Đurića, direktora Kancelarije za Kosovo u Vladi Srbije, da napusti Kosovo. Srpski građani koji su protjerani sa Kosova spriječeni su da dođu u Mušutište na Kosovu i obiđu svoju bivšu imovinu i pravoslavnu Crkvu Bogorodice Odigitrije. U, kako se čini, uzvratnom potezu, srpska policija uhapsila je Nehata Tačija, direktora policije Kosova u regionu Mitrovice. Kosovski predsjednik Hašim Tači nedavno je povećao ulog objavom da će sadašnje snage bezbjednosti biti jezgro `buduće armije Kosova`, a prošle sedmice je pomenuo ideju da bi Priština mogla da održi referendum o ujedinjenju sa Albanijom”, navodi Mejer.
Istovremeno, ističe on, srpske diplomate na razgovorima u Briselu i dalje su u defanzivi u odnosu na kosovsku albansku stranu.
“Priština je dobila svoj međunarodni pozivni telefonski broj i postignut je sporazum o saobraćajnim sistemima. Frustrirani srpski lideri znaju – ili bi trebalo da znaju – da svaki sporazum o `tehničkim pitanjima` predstavlja još jedan poraz za srpsku kontrolu nad Kosovom i povećava šanse za kosovski suverenitet”, navodi Mejer.
Podržavanjem briselskog sporazuma, sve u ime zadovoljavanja EU, Srbi trguju svim pravima na Kosovu, uključujući zajednicu srpskih opština, koju kosovski Albanci blokiraju od 2013. godine, ističe američki ekspert za Balkan.
Konačno, dodaje on, odnosi između Republike Srpske i Federacije u BiH ubrzano se pogoršavaju više nego bilo gdje drugdje na Balkanu.
“Prošlog mjeseca, Sefer Halilović, bivši muslimanski komandant tokom ratova iz devedesetih, ljutito je prognozirao da će Republika Srpska, ukoliko održi referendum o 9. januaru kao nacionalnom prazniku, `biti napadnuta i uništena`. Srbi su sproveli referendum i iako se Halilovićevo predviđanje nije obistinilo, ta epizoda je povećala međuetničke tenzije. Tužilaštvo BiH dodatno je pogoršalo situaciju zahtjevom da predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik dođe u Sarajevo na `razgovor` o referendumu koji je Ustavni sud BiH proglasio nelegalnim. Dodik je, što nije iznenađenje, to odbio sa argumentom da za njega ne bi bilo bezbjedno da se pojavi u Sarajevu. Bakir Izetbegović je nastavio poređenjem Dodika sa Moamerom Gadafijem i upozorio da bi Dodik mogao da završi kao Gadafi. Mladen Ivanić, srpski član Predsjedništva BiH, optimistično je prognozirao da neće biti rata”, navodi Mejer.
On ističe da svaki od ovih događaja sam po sebi ne znači mnogo, ali kada se svi uzmu zajedno, stvaraju problematičan i potencijalno opasan obrazac koji se mora shvatiti ozbiljno.
“Opšti rat je malo vjerovatan, ali mjestimično nasilje je moguće, a pad saradnje vrlo moguć. Možda je vrijeme za opštu konferenciju među vladama tog područja, koju treba održati bez učešća takozvanih `stranaca`, koji bi pokušali da zadovolje svoje interese umjesto interesa naroda na Balkanu”, zaključuje američki ekspert za Balkan Stiven Mejer u autorskom tekstu za Srnu pod nazivom “Rastuća nestabilnost”.
