Istočno Sarajevo – Tijela desetina ubijenih sarajevskih Srba zakopana su na gradskoj deponiji u Buća potoku, a neki su živi dovođeni i na tom mjestu likvidirani i zatrpani, potvrđuju dokumentacija i svjedočenja koji se nalaze i u Tužilaštvu BiH.
Tužilaštvo je i pored toga nedavno izdalo naredbu za sanaciju deponije u Buća potoku, odnosno obustavljanju potrage za posmrtnim ostacima Srba na toj lokaciji.
Među dokumentima, koji su u posjedu “Glasa Srpske”, je i dopis MUP-a RS iz septembra 1998. godine u kome je sadržano svjedočenje ljekara Nade Lazić iz Prijedora. Ona je izjavila da joj je jedan Bošnjak iz FBiH dao informacije da su njeni roditelji Svetozar i Miluši Mijanović ubijeni na toj deponiji. Oni su nestali u junu 1992. godine kada su odvedeni su iz stana u Triglavskoj 68, a zatim likvidirani na deponiji u Buća potoku. Sa njenim roditeljima ubijene su i Mara i Mila Saratlić i Spasa Ujić.
Tužilaštvo BiH posjeduje i izjave ratnog komandanta Vojne policije Armije RBiH Ismeta Bajramovića Ćele i pravnog savjetnika Vojne policije Fahrije Karkina o tome šta je uradilo devet pripadnika Šeste brdske brigade Armije RBiH i kako su tijela ubijenih Srba završila na smetljištu. Bajramovićeva izjava objavljena je u sarajevskom “Oslobođenju” još u januaru 1993. godine.
– Postoje materijalni dokazi da su osumnjičeni Josipa Gagulu, Jagodu Janković, Sretena Ninkovića i Jovana Popovića lišili života, opljačkali i spalili u decembru prošle godine. Jankovićevu su i silovali. U junu i julu lišili su života Gorana Koprivicu i još troje lica čiji identitet nije utvrđen. Leševe ovo četvoro su odvezli i bacili na smetljište u Buća potoku – rekao je tada Bajramović.
Da je tijelo Koprivice završilo na smetljištu svjedočio je i N. B.
– Došli su po njega da minira paromlin i odveli ga. Poslije je ubijen i bačen na smetljište – izjavio je taj svjedok.
Postoje saznanja da su i tijela ubijenih Mirka i Rade Savić bačena na tu deponiju. Svjedok M. Z. iz Sarajeva istakla je u izjavi Komisiji za traženje nestalih i zarobljenih lica RS datoj u maju 2003. da je u ljeto 1992. godine na deponiji prepoznala leševe Jove i Mare Pikulić, koji su nestali 1. avgusta 1992. godine u Pofalićima. U tom dokumentu, koji je takođe u Tužilaštvu BiH, piše da Komisija za traženje nestalih i zarobljenih lica RS smatra da se na deponiji u Buća potoku nalazi više tijela nestalih Srba iz Pofalića i sa šireg područja Sarajeva.
U Tužilaštvu je i svjedočenje radnika Komunalnog preduzeća “Rad” Ž. J.
– Šef gradske deponije Drago Jurić sve zna o tome kako su Srbi završavali na tom smetljištu. O tome informacije ima i vozač u tom preduzeću Husein Ramić zvani Amerikanac, dok je bagerista Ramo Berberović na deponiji zatrpavao ubijene Srbe iz Hrasnog – navedeno je u izjavi.
Bez obzira na ove dokaze Tužilaštvo je naredilo obustavu potrage za nestalim Srbima na deponiji u Buća potoku i sanaciju terena.
– Sanacija deponije je otpočela iako Tužilaštvo BiH za to još nije dobilo novac – kazao je portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić.
Član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Milutin Mišić kaže da je Tužilaštvo BiH time pokazalo da radi na prikrivanju ratnih zločina počinjenih nad Srbima.
– To odgovorno tvrdim. Obustavljanje traženja nestalih na deponiji u Buća Potoku još je šokantnije kad se zna da su satelitski snimci pokazali da se na toj lokaciji nalazi masovna grobnica – kaže Mišić.
Sudbina još oko 250 Srba koji su u Sarajevu nestali tokom rata još je nepoznata.
