Voz sa natpisom “Kosovo je Srbija”, izbrendiran pravoslavno-crkvenim motivima i dupke pun “patriota” i boraca za srBstvo, možda je vraćen majčici Srbiji sa granice sa Kosovom, ali nastavlja da prži balkanskim prugama – i to u srcima onih koje poslednji krvavi rat ničemu nije naučio.
Nakon mučnog okončanja incidenta sa velikosrpskim vozom koji je onomad ka Kosovskoj Mitrovici krenuo iz Kraljeva, oglasio se predsednik Srbije Tomislav Nikolić obavestivši srpsku javnost da je on, eto, spreman da ide u rat, sa sve svojim sinovima u prvim redovima.
E, pa, hvala Vam gospodine predsedniče, ali odmah da Vam kažem – ne morate. Evo, majke mi, ne morate, što se tiče mene, a i svih nas.
A posebno ne što se tiče Vedrane Rudan, koja nas je jutros pozdravila rečima težim i oštrijim od bilo koje crne kafe. Otrezniće Vas, nadam se. Prenosimo ih u celosti:
Toma Nikolić, srpski predsjednik, prelomio je preko noći. Najprije je Kosovu objavio rat šaljući na Kosovare vlak na kome je pisalo “Kosovo je Srbija”, ili tako nešto, a onda je izjavio da je to tek uvod, on i njegovi sinovi krenut će opet u rat i vratiti Kosovo majci zemlji. Hrvatima je najnoviji performans budalastog predsjednika bio smiješan, Nikolić je Srbiji ono što je nama Kolinda, jedinica za glupost, a onda su se neki ipak zamislili. Mislim na Hrvate.
Već dvadeset i pet godina ne ratujemo sa Srbima, Hrvatska je deratizirana, nemoš u Lijepoj Njihovoj nać Srbina da ga svijećom tražiš. Svi Srbi danas u Hrvatskoj pravoslavni su Hrvati. To smo tražili, to smo i dobili uz Božju i američku pomoć. Nažalost, na neki način je hrvatska pobjeda nad vjekovnim nam neprijateljem, jebeš onih sto godina u Jugi kad nismo znali tko je Srbin, a tko Hrvat, ipak Pirova. Srba još ima. Jebem ti pobjedu nakon koje neprijatelj ne da je živ nego i u novi rat kreće. Srećom, misle neki Hrvati, kad Nikolić i njegovi sinovi pa onda i svi Srbi krenu na Kosovo to za nas može biti samo pobjeda.
U ratu će poginuti milijun Srba. Tom milijunu dodajmo milijun Kosovara. Kosovo neće braniti samo Kosovari koji tamo čuče. Kad domovina zove onda u obranu jure domoljubi iz čitavog svijeta. Zamislite kad Kosovari iz Hrvatske krenu u boj, u boj za narod svoj. Jebote, tek to će biti ostvarenje hrvatskog sna od stoljeća, zaboravila sam kojega. Hrvatska će najzad biti ČISTA. Bez Srba, bez Albanaca, ako zanemarimo ono nešto sitno cigana koje još odavde nije pobjeglo i pet izbjeglica iz Sirije, uvalila nam ih EU, postat ćemo Hrvojadland.
Bože, kako se čovjek zanese. Nije sve baš tako jednostavno. Nikolić i sinovi će krenuti na Kosovo, to je okej. Ali Kosovo nije ono Kosovu koje je ostalo u sjećanju prekaljenog heroja, uvaženog četnika i borca za slobodu i demokraciju. Kosovo je danas Amerika. Hrvatska je članica NATO-a, i mi smo Amerika. Zato će naši dečki na Kosovu braniti grudu svoju.
I tako ćemo, mi Ameri, opet saditi vrbe za Srbe, i tako će oni, možda Rusi, klati Hrvate jer žele salate. Ovaj put na Kosovu. Doduše, Trump i Putin najavljuju sporazum o nenapadanju pa će Srbin, četnik, ratnik i heroj ipak ostati sa sinovima doma i pričati predizborne pizdarije na koje se Srbi više ne pale.
Pred dvadeset i pet godina bila sam užasnuta ratom koji je sve narode na prostorima Jugoslavije pretvorio u kruha gladne robove. Oguglala sam. Danas mi se jebe što i njihovim i našim seronjama rata nikad dosta.
