I danas oštro reaguju srpski intelektualci na najnovije istupe dijela tzv. sarajevske elite, u kojem nobelovca Ivu Andrića porede sa Hitlerom, a djela vladike Njegoša karakterišu kao uvod u tzv. genocid nad Bošnjacima i traže njihovo izbacivanje iz obrazovnog sistema.

Književnici, istoričari i analitičari bez dileme. Na sceni je politikanstvo – u nauci neukih, ratna retorika i falsifikovanje istorije.

Kanonska književnost nobelovca Ive Andrića i grandiozno djelo “Gorski vijenac” gorostasa sa Lovćena – Njegoša na udaru sarajevskog mindera. Univerzalne vrijednosti da tumače drznuli se konvertiti – elektrotehničari, pravnici ili vjerske vođe bez ahmedije i političari u pokušaju. Mahmutćehaijići i Kurtćehajići, Hidžislavi Cerići – skloni revizionizmu i paraistoriografiji. Pokazali su i dokazali da, niti se u istoriju, niti u književnost razumiju, jedinstven srpski intelekt. U politikanstvo – itekako.

– Toj gospodi se jedino ne može prigovoriti da govore ono što ne misle, a to što misle o našim svecima i nobelovcima možemo samo da pretpostavimo šta li misle o nama smrtnicima – rekao je akademik Matija Bećković.

Da li je sarajevske revizioniste u pokušaju i u povoju nacionalno osviješćene govornike, naprasno zaboljelo to što pjesničke slike i metafore u djelima nose pečat istine iz vremena u kojem su autori stvarali? Da zbog toga komponuju istorijski anarhizam – pokušavajući da prošlost tek projektuju ili je prilagode svojim porivima?

– Priča se o mržnji prema muslimanima da se ne bi pričalo o srpskom porijeklu većine muslimana, jer priča o njemu je nezgodna – kaže profesor Nenad Kecmanović.

– Јa mogu da shvatim da nekoga danas uvijedi Njegošev stih “Poturči se plahi i lakomi, mlijeko ih srpsko razgubalo”, ali to prosto odražava istorijski trenutak koji Njegoš obrađuje – ističe Draga Mastilović, dekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Kada se uspostavlja nacionalna svijest sa zakašnjenjem, nije blagougodno čuti ni istinu o Mehmed Paši Sokoloviću i njegovom rođenom bratu Makariju, prvom patrijarhu Pećke Patrijaršije, podsjeća Mastilović.

– Mislim da bi tu mogli postaviti pitanje koje je davno postavio briljantni francuski istoričar Lisijen “Da li su to zbrke i nespretnosti višestruke grube omaške neukih i nemjerodavnih ili je to organizovano čerupanje, cinično prekrajanje pravih istoričara koji vrše užurbani Pamflet iz istoriografije” – navodi Mastilović.

U naučnom smislu sarajevska paraistoriografija nosi pečat kratkog daha. U političkom nosi breme mržnje i netrpeljivosti, maksimalno ispolitizovane, nametnute nacionalne svijesti i vjerskog fanatizma. Ukoliko se u tim okovima budu odgajale generacije, ozbiljni problemi su neminovni.

– Neka kažu iskreno da se oni zalažu za jednu veliku bošnjačku državu u kojoj neće biti drugih osim Bošnjaka i neka kažu iskreno da svako onaj ko ne misli kao oni treba da ide ili da nestane – kaže istoričar Čedomir Antić.

Univerzalne vrijednosti djela nobelovom nagradom ovjenčanog Andrića ili grandioznog Njegoša, odavno su nadvisile intelektualnu prašinu i moralne devijacije. Nadživjele sve bivše revizioniste u pokušaju. Vaskrsle sultane i Benjamine Kalaje! Nadživjeće i aktuelne, ma koliko god da se oni u prašini batrgali!

RTRS