Vidovdan – datum mitskih razmjera, sinonim za velika stradanja, ali i pobjede.
Od Kosovskog boja, Rezolucije Informbiroa, brisanja Srba kao konstitutivnog naroda u Hrvatskoj, uspona na Gazimestanu i izručenja Hagu Slobodana Miloševića… Duže od vijeka, Vidovdan je istorijski datum i zbog sarajevskog pucnja mladobosanca Gavrila Principa u austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda!
Kanonsko djelo hrabrošću ovjenčanog revolucionara, borca za slobodu svog i drugih naroda, već dvije decenije bitiše u sarajevskoj paraistoriografiji. Da tumače univerzalne istorijske vrijednosti drznuli se konvertiti – elektrotehničari, jezičari, vjerske vođe bez ahmedije, političari u pokušaju i revizionizmu skloni naprasno “osviješćeni” istoričari. Decenijama su Gavrilo i mladobosanci kao heroji, u Sarajevu stolovali. Posljednje dvije iz Sarajeva protjerani! Nema više Principovog mosta koji je postao Latinska ćuprija. Sa mjesta gdje je ispalio hitac u austrijskog okupatora, izbrisane su Gavrilove stope! I Muzej Mlade Bosne – to više nije!
Istoričar Draga Mastilović kaže da je danas progoniti Gavrila Principa iz Sarajeva zločin prema istoriji.
A taj zločin da počini Sarajevo se baš potrudilo. U pokušaju da daleku prošlost tek sada projektuju i prilagode je aktuelnim porivima, na zidinama Muzeja ostala je samo ploča sa šturom informacijom o dešavanjima s početka 20. vijeka.
– Јa to prilično jednostavno gledam…kao da danas ubijete nekog predsjednika, šta biste bili – kaže Mirsad Avdić, istoričar iz Sarajeva.
Recikliranu istoriju, oni koji bi da baštine tapiju vrhovnog tumača svega i svačega, prenose na mlađe naraštaje. I na turiste koji Sarajevo pohode.
Tako jedan turis iz Danske kaže:”Јa bih ga opisao kao teroristu, zato što je poglavara jedne strane države ubio u njemu stranoj državi. Koliko ja znam, on se borio za slobodu Srba, i Srbija je daleko odavde”.
“Zaboravili” su sarajevski revizionisti, turistima “da objasne” kako Gavrilo nije Srbin iz Srbije, već iz BiH, rođen u Grahovu, kako u sastavu Mlade Bosne nisu bili samo Srbi, već i Hrvati i tadašnji Muslimani ili sa zakašnjenjem nacionalno osviješćeni Bošnjaci. I kako je Franc Ferdinand bio prestolonasljednik zemlje okupatora koja je po Bosni zulume činila. I zbog toga je Gavrilova žrtva za slobodu herojska! A ne zbog ispaljenih hitaca, kako to u nauci “neuki” pokušavaju da predstave.
– Ideja koja je univerzalna, kako su se neki Srbi sa nekim Hrvatima i Muslimanima, borili za neku zemlju koja će imati puno više slobode i puno više pravde nego što je onda imala i nego što ima danas – kaže Slobodan Šoja, istoričar i član SPKD Sarajevo.
I upravo zbog takve univerzalne ideje, malobrojni sarajevski poštovaoci Principa i Mlade Bosne okupe se svake godine kod Kapele vidovdanskih heroja u kojoj su sahranjeni njihovi zemni ostaci.
Ognjen Levi ističe da je za njega Gavrilo Princip heroj i da će uvijek biti heroj.
Oronula Kapela uskoro će biti bar djelimično obnovljena. Novac su darivali pojedinci među rodoljubima, a pod pritiskom javnosti dio obećali i predstavnici Kantonalne vlade. U susjednom Istočnom Sarajevu, Gavrilo Princip dobio je svoj park iz kojeg je bronzanog pogleda, nadvisio komšijsku intelektualnu prašinu i moralne devijacije, revizioniste u pokušaju i vaskrsle “Benjamine Kalaje”.
