Trošenje vremena u tržnim centrima ili kupovina uz pomoć računarskog miša? Većina korisnika interneta vjerovatno bi odabrala kupovinu klikovima. Ipak, ti klikovi mogli bi ih koštati višestruko više, jer nadležni su odlučili – kad zakon ostavi mogućnost punjenja budžeta na onima koji pokušavaju uštedjeti, onda se mora obezbijediti i njegovo sprovođenje.
Višestruko jeftiniji i često znatno kvalitetniji proizvod za Nemanju Tadića dovoljan je razlog da tradicionalne prodavnice zamijeni onima na internetu. On je samo jedan od brojnih korisnika koji su na internetu, osim prilike za uštedu, prepoznali i potencijalnu zaradu.
“Vjerujem da kupuju zbog određenog profita na osnovu kojeg ovdje mogu da žive vrlo dobro. U krugu ljudi sa kojima se ja družim, svi kupuju preko interneta”, kaže Tadić.
Iako na prvi pogled jednostavna, u Bosni i Hercegovini zakomplikovana je čak i internet trgovina. Tako kupci robe iz inostranstva ili one sa interneta čija vrijednost prelazi 50 maraka, moraju platiti špeditera i PDV od 17 odsto, te nekoliko dodatnih troškova kako bi preuzeli svoj paket.
“Zakon je uvijek bio takav kakav jeste, ali s obzirom kako nam je sada olakšana internet kupovina jer je dostupna skoro svakome, ljudi su počeli to da komercijalizuju i onda je vjerovatno zbog preprodaja došlo do doga da se zakon malo pooštrio”, istakla je direktorka “Ciambella export-import” Maja Vučković.
Računica je jasna. Želimo li robu u vrijednosti većoj od 50 maraka, samo za usluge špeditera potrebno je izdvojiti iznos približno jednak cijeni kupljene robe. Znajući to, ali i namjeru nadležnih da pooštre kontrolu zakona, Nemanja Tadić kaže da će ubuduće razmisliti o idućoj kupovini.
“Vjerovatno ću dobro razmisliti i pogledati ostale detalje koji su naglašeni u tom zakonu, ali mi smo takav narod da ćemo ćemo naći određenu rupu u tom zakonu”, kaže Tadić.
Iako su mnogi portali pisali kako je riječ o izmjenama u procesu internet trgovine, u Upravi za indirektno oporezivanje kažu da je obaveza carinjenja robe navedena u Zakonu, a da se on sada samo provodi.
“Ovo je bio način da UIO pokuša zaustaviti nelegalnu poslovnu aktivnost svih onih koji su to radili svih ovih godina, a unazad nekoliko godina to je poprimilo takav obim da smo morali preduzeti aktivnosti kako bismo zaustavili i sveli u sferu legalne poslovne aktivnosti”, ističe Ratko Kovačević, portparol Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Carina i porezi, međutim, nisu jedini problem kada je riječ o internet trgovini u BiH. Savremenu kupovinu preko takozvanih internet pijaca poput Ibeja, ni Zakon o zaštiti potrošača, ni bilo koji drugi u Srpskoj ne poznaje, pa su tako i potrošači nezaštićeni od eventualnih prevara. Rješenje ove oblasti, po ugledu na zemlje regiona ili čak zemlje Evropske unije, još nije ni na pomolu.
