Krista Kuđeljić, iz Osječana kod Doboja, majka je poginulog borca o kojoj niko ne brine.
Uslove u kojima živi ova starica teško je i zamisliti.
Sama i zaboravljena. Bez ikakve podrške i pomoći, i što najviše boli, bez ljudske lijepe riječi. Tako živi majka poginulog borca 88-godišnja Krista Kuđeljić.
U neuslovnoj, nezavršenoj kući , šupljih prozora i zidova, bez kupatila, teško je zamisliti pristojan život. Јoš teža je borba sa miševima i pacovima koji je, kaže, noću napadaju.
I pored toga Krista je neshvaćena u sredini u kojoj živi, a od brige za nju, čito je, nisu se pretrgli ni rodbina ni nadležne institucije. Ima penziju kao majka poginulog borca, komšije, ko može, pomogne, ali kuću ne mogu da joj opreme.
– Kažu dobiće stan, stan niko ne daje, adaptiraće joj kuću, niko ne adaptira, hoće joj sređivati jednu sobu da može da živi, niko ne dolazi, priča Miloš Nikolić, komšija.
Pričaju komšije da su pojedinci zloupotrijebili Kristinu patnju. Јedni su prikupljali novac za nju, ali da ona od toga nije imala koristi. Donosili su odjeću , zatrpali joj sobe, dovezli i dio materijala za kuću , a onda nestali. Drugi su je ucjenjivali da bi joj legalizovali kuću , ali prave pomoći ni od koga.
Dok čezne za pristojnim domom i kupatilom, Krista ne gubi nadu.
Da je to rješenje njenih patnji smatraju i komšije, tim prije jer nesrećna starica u dom neće.
