Sramežljivost i strah od nepoznatoga može kočiti dijete u sklapanju prijateljstava zbog čega će se ono teže prilagođavati u vrtiću ili školi.
Pretjeranu sramežljivost često prati nedostatak društvenih vještina i manjak samopouzdanja koji mogu rezultirati strahom i neugodnošću.
Koji su uzroci sramežljivosti te kako je pobijediti, savjetuje psihologinja i praktičarka terapije igrom, Tea Knežević.
Neka se djeca od najranije dobi suočavaju sa sramežljivošću. Poznato je kako gotovo sva djeca prolaze kroz fazu sramežljivosti, koja je najizraženija u dobi između druge i treće godine, kada imaju strah od novih situacija i osoba koje ne poznaju.
Treba istaknuti kako biološka predispozicija može utjecati na to da se neka djeca oduvijek jednostavno malo teže opuštaju s ljudima ili u novim situacijama.
Temperament dijete nasljeđuje od oba roditelja, a jedna je dimenzija temperamenta i „prva reakcija“, a odnosi se na to kako će dijete reagirati na neki novi podražaj.
– Djeca za koju se kažu da su sramežljiva zapravo su jako oprezna i treba im neko vrijeme da se opuste u novoj situaciji. To može potrajati nekoliko minuta, ali i puno duže od toga – otkriva psihologinja Tea Knežević.
Iznimno sramežljiva djeca traže sigurnost uz odraslu osobu. Izbjegavaju kontakt očima, imaju spušten pogled, šute ili na postavljeno pitanje odgovaraju tihim glasom.
– Zato je važno prihvatiti djetetovu potrebu da novim situacijama ili ljudima pristupa sporije i da se ne zahtijeva puno interakcije, dok se dijete malo ne opusti – napominje Tea.
