Prijedorčanin Duško Vujinović, koji uzgaja egzotične životinje, među kojima počasno mjesto, uz zmije i guštere, imaju i tarantule, na posljednjoj međugradskoj izložbi sitnih životinja u Prijedoru, gdje je posjetiocima pokazivao svoje ljubimce, osjetio je na vlastitoj koži šta znači kad one pokažu zube.
Tako ga je prvog dana izložbe za glavu ugrizla tarantula iz Brazila, drugog dana ugrizla ga je tarantula iz Indije, i to za ruku, a trećeg tarantula iz Afrike, koja, na Duškovu sreću, nije ispustila otrov.
Iako ga grizu, on ih ipak voli
– Ali, zato prve dvije jesu. Nakon prvog ugriza osjetio sam bol, nesvjesticu i mučninu i završio na infuziji. Nakon što sam narednog dana dobio ugriz po ruci, za samo desetak minuta oduzela mi se cijela desna strana. Počelo je sa šakom, a završilo s ramenom. Bol je neopisiva, povraćao sam sve vrijeme. I opet po ljekarsku pomoć. Sad sam dobro, mada kod nas nema seruma protiv ove vrste otrova – kaže Duško, koji je imao sreću da je afrička tarantula „zaboravila“ ispustiti otrov, jer bi to bilo i najbolnije iskustvo.
Duško u kući trenutno ima 60 jedinki tarantula. U sedam godina, koliko se druži s otrovnim paucima, desetak puta su ga ugrizle, ali nikad u tri dana čak tri puta.
– U pravilu, tarantule ne treba dirati. Treba ih isključivo posmatrati u prostoru u kojem žive. Ovakve situacije dešavaju se kada ih nekome pokazujem, kada su na otvorenom i kada ih stavljam na ruku ili na glavu kako bih ih onima koji ih prvi put vide približio na pravi način – kaže Vujinović.
