Svrgnuti katalonski predsjednik koji je u Briselu Karles Puđdamon, imam Fetulah Gulen, osnivač “Vikiliksa” Džulijan Asanž, kosovski premijer Ramuš Haradinaj i bivši gruzijski predsjednik Mihail Sakašvili – nalaze se na listi petorice najtraženijih geopolitičkih bjegunaca koju je sastavio magazin “Tajm”.
Ijan Bremer u tekstu na portalu magazina Tajm piše da je kosovski premijer postao poznat široj javnosti tokom kasnih devedesetih. Komandant Oslobodilačke vojske Kosova bio je optužen da je predvodio mučenje i ubistva Srba, ali je zbog manjka dokaza oslobođen optužbi za ratne zločine 2008. i 2012.
Tajm piše da Srbija, koja je odbila da prizna Kosovo kao nezavisnu državu, nije bila time zadovoljna i da i želi da sudi Haradinaju pred sopstvenim sudovima.
Haradinaj se, navodi magazin, ne suočava sa pravnim izazovima samo u Srbiji. Po nahođenju zapadnih saveznika i uz novčanu pomoć Evropske unije, kosovski parlament je u 2015. izglasao osnivanje Specijalnog suda, koji bi bio baziran u Holandiji ali koji bi djelovao pod kosovskom nadležnošću.
Sud je u tom smislu posmatran kao instrument za stabilizovanje situacije na Balkanu. Sada, kada bi trebalo da budu objavljene prve optužnice, Haradinaj i drugi kosovski političari traže načine da to spriječe.
SAD i EU, koje su predvodile bombardovanje Srbije 1999, pitaju se da li Kosovo uopšte može da usvoji zapadne norme i vrijednosti.
Možda su Haradinaj i njegovi saveznici na Kosovu previše slabi za to; ali realnost je da, ako žele da sačuvaju mir, ne mogu sebi da dozvole takvo ponašanje, navodi Tajm.
Karles Puđdamon
Kada su prošle godine Franka, u Španiji je održano glasanje o ustavu. Narod Katalonije podržao je 1978. taj ustav sa više od 90 odsto glasova.
Od tada je ilegalno da neka španska pokrajina proglasi nezavisnost od Španije bez mijenjanja ustava, što može da uradi samo parlament u Madridu.
Skoro 40 godina kasnije, katalonski predsjednik Karles Puđdamon izašao je u javnost sa referendumom o nezavisnosti, bez obzira na slova ustava. Glasanje su bojkotovale neke partije koje se protive secesiji.
Nakon izglasavanja otcjepljenja, Puđdamon je proglasio nezavisnost Katalonije. Madrid je, u skladu sa svojim ustavnim pravima, raspustio katalonski parlament i naložio nove izbore.
Suočavajući se sa mogućim opužbama za pobunu, Puđdamon je tada pobegao u Brisel, gdje se i danas nalazi.
Sada, Puđdamon želi da ponovo bude predsjednik i dok se priprema da Kataloniju vodi putem Skajpa, Madrid to odbija.
Kako piše Tajm, katalonski separatizam nije nestao, što dokazuju rezultati glasanja iz decembra. Madrid bi jednog dana mogao da bude primoran da dozvoli legalan referendum, bilo da Puđdamon vodi pokret za otcepljenje ili ne, navodi magazin.
Fetulah Gulen
Tokom jednog perioda, turski predsednik Redžep Tajip Erdogan smatran je pravim reformatorom. Sa svojim političkim saveznikom, imamom Fetulahom Gulenom (koji je stvorio mrežu od više od 100 škola i centara, i pridobio milione pristalica), oni su uspjeli da ponovo uvedu religiju u do tada sekularnu tursku politiku.
U to vrijeme, zapadne zemlje su pohvalile Erdoganov uspon kao političko sazrijevanje zemlje (rast turske ekonomije je, takođe, tome doprinio).
Tada su se odnosi između Erdogana i Gulena pogoršali, pa je imam izbjegao u američku saveznu državu Pensilvaniju gdje može javno da kritikuje Erdoganov režim sa sigurne distance.
Erdogan od Vašingtona već godinama traži da izruče Gulena Turskoj. SAD to odbijaju.
Onda je došlo do pokušaja puča u julu 2016, za šta je Erdogan okrivio Gulena i njegove pristalice. Turski predsjednik je zatim sproveo čistke i uhapsio više od 50.000 ljudi, a sa posla suspendovao više od 150.000 civila.
U međuvremenu, američko-turski odnosi su se mnogo pogoršali. Sada kada je završena borba protiv Islamske države u Siriji, sledi borba za ono što tek treba da se desi.
SAD su prošle nedelje objavile da planiraju da pomognu svojim saveznicima na terenu – sirijskim Kurdima – osnivanjem jedinice od 30.000 ljudi.
Erdogan, koji se plaši da će to ohrabriti veliku kurdsku zajednicu koja već živi u Turskoj, počeo je ofanzivu protiv Kurda u Siriji.
To znači, piše Tajm, da sada imamo dva člana NATO-a uključena u direktni rat, što dodatno potkopava povjerenje u NATO, u trenutku kada već postoji zamah za nove oblike kolektivne odbrane Evrope.
Gulen, u međuvremenu, ostaje u Pensilvaniji.
Džulijan Asanž
Ovaj Australijanc postao je slavan širom svijeta kao osnivač Vikiliksa, koji je pokrenuo 2006. godine. Tokom 2007, sajt je objavio priručnike koji su Amerikanci koristili u zatvoru Gvantanamo. U 2008, objavili su imejlove Sare Palin sa njenog privatnog naloga na Јahuu. U 2010. Vikiliks je objavio više od 90.000 dokumenata o ratu u Avganistanu.
Takođe te godine, 2010, dve volonterke sa Vikiliksa prijavile su švedskim vlastima da ih je Asanž seksualno zlostavljao.
Nakon nekoliko zahtjeva, Velika Britanija je odlučila da će poštovati zahtjev za ekstradiciju Švedske, dozvoljavajući Asanžu da pobjegne u ambasadu Ekvadora u Lononu 2012. godine. U toj ambasadi se nalazi do dana današnjeg.
Iako je Švedska prošle godine povukla zahtjev za hapšenje, američki tužioci razmatraju sopstvene optužbe zbog otkrivanja tajnih dokumenata.
Bivši predsjednik Ekvadora Rafael Korea odobrio je Asanžu azil. Korea je, inače, vrlo volio da tera inat zapadnim zemljama. Ali, novi predsjenik Ekvadora Lenin Moreno, smatra da je Asanž “više od neprijatnosti”.
On ne želi da ga iko optužuje da SAD vrše pritisak na njega, ali takođe želi novi početak u odnosima sa Vašingtonom. Na Morenovu nesreću, još uvek nije sasvim jasno kako izvući Asanža iz zgrade ambasade u Londonu koju nije napustio posljednjih pet godina.
Mihail Sakašvili
Obrazovan na zapadu, Sakašvili je bio jedan od vođa gruzijske (nenasilne) “Revolucije ruža” u 2003. Poslije toga je vršio funkciju predsednika Gruzije od 2004. do 2013.
Napustio je položaj sa optužbama za pronevjere i ugrožavanje ljudskih prava i otišao u SAD. Ali, u 2015. prihvatio je ponudu ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka da postane guverner ukrajinskog regiona Odesa i da sprovede neophodne reforme. Odrekao se državljanstva Gruzije i postao državljanin Ukrajine.
U novembru 2016. dao je ostavku na mjesto guvernera. Održao je konferenciju za medije na kojoj je bio besan i optužio je Porošenka da lično podržava korupciju u Ukrajini i kriminalne klanove u Odesi.
Nepotrebno je reći da nije osvojio mnogo simpatija u ukrajinskoj vladi, koja je zatim optužila Sakašvilija da navodno pomaže “kriminalnoj organizaciji” koju predvodi bivši ukrajinski predsjednik Viktor Јanukovič.
Porošenko je Sakašvilija lišio ukrajinskog državljanstva u julu prošle godine. Na taj način, Sakašvili je postao apatrid – čovjek bez državljanstva.
Prošlog decembra, Sakašvili je pokušao da izbjegne hapšenje stojeći na krovu zgrade u Kijevu. Kada je policija konačno uspjela da ga uhvati, njegove pristalice okružile su kombi koji je trebao da ga odveze u pritvor, a on je pobjegao.
Ponekad, kao što je slučaj kod Asanža, Puđdamona, Gulena i Haradinaja, odmetnici mogu postati heroji onima koji se protive njihovom zatvaranju, zaključuje Tajm.
