Srbi i Hrvati treba zvanično da zahvale Bakiru Izetbegoviću na performansu u sarajevskoj „Zetri“ jer je, nošen emocijama, a pred očima cijelog svijeta, konačno odbacio maske evropskog političara i deklarisao se kao neoosmanlija, sa kojim Brisel nema šta da traži.
Čovićev pokušaj državnog udara na Ivan Sedlu i Dodikov san o nezavisnoj Republici Srpskoj, za Zapad nisu ni izbliza opasnost spram vezanja turskih i bosanskih zastava u Sarajevu, spram inat – poruka koji je Njemačkoj, Austriji i Holandiji iz Sarajeva poslao Redžep Tajip Erdogan. Iz onog istog Sarajeva od koga se, valjda, očekuje da bude motor famoznog evropskog puta cijele BiH – zemlje koja zvanično traži kandidatski status u EU.
Zarad izborne podrške sa Bosfora supruzi Sebiji, Izetbegović je u „Zetri“ napravio nekoliko grešaka u koracima, a najveća je to što se ponašao kao lider Bošnjaka, a ne kao predsjedavajući Predsjedništva BiH. Iako je na čelu najborojnijeg naroda, još nije shvatio da to znači i najveću odgovornost za budućnost zemlje, a to se sigurno ne radi veličanjem Osmanlija koje hrišćani pamte po „Danku u krvi“.
Ako to već radi, bilo bi dobro čuti kako Izetbegović objašnjava slučaj Husein – kepatena Gradaščevića i ostale žrtave bosanskih muslimana palih u borbi za autonomiju od Osmanlijskog carstva u 19. vijeku.
Da je Zmaj od Bosne danas član SDA, sigurno bi krenuo stopama Senada Šepića, Sadika Ahmetovića i Salka Sokolovića.
