САРАЈЕВО, 27. ФЕБРУАРА /СРНА/ - Припадници Граничне полиције БиХ током викенда на граничним прелазима лишили су слободе шест лица на основу расписаних потрага.
Da su kojim slučajem granični policajci BiH stavili lisice na ruke hrvatskom ministru odbrane Damiru Krstičeviću, kada je onomad pohodio Međugorje, vlasti u Zagrebu vjerovatno bi zaprijetile objavom rata.
A razloga za hapšenje Krstičevića bilo je najmanje 181. Toliko je, naime, pronađeno leševa u masovnoj grobnici u Mrkonjić Gradu, kojeg su od srpskih starosjedilaca „oslobađale“ hrvatske trupe pod Krstičevićevom komandom.
Penzionisanog pukovnika VRS Daneta Lukajića hrvatski graničari uhapsili su i prebacili u zagrebački zatvor zbog optužbi da je počinio ratni zločin prema logorašima na Manjači. Ako zanemarimo neke potpune nelogičnosti, kao što je ona da je Lukajić ranijih godina bez problema ulazio i izlazio iz Hrvatske, kao i to da ga niko i nikad od nadležnih pravosudnih institucija u BiH nije hapsio ni optuživao za navodne zločine, proceduralno i suštinski najvažnija stvar je to što je Hrvatska uhapsila državljanina Republike Srpske i BiH zbog zločina počinjenih ne na teritoriji Hrvatske, već u njegovoj zemlji.
Takva nečuvena drskost zaslužila je mnogo žešći odgovor nadležnih institucija RS i BiH od izdavanja naloga ambasadoru u Zagrebu da obiđe utamničenog Lukajića, kao i beskrvnih najava o zahlađenju odnosa s Hrvatskom. Primjena reciprociteta je sveto pravilo u međunarodnim odnosima. Valjda će se toga neko sjetiti kad se u Međugorju ponovo ukaže Krstičević ili neki drugi „bojovnik“ s rukama okrvavljenim u BiH.
