Porodica Zubanović iz Ljubije kod Prijedora danas je spokojna, jer je borba za život Nijaza Zubanovića uspješno završena prije tri godine. Sve se desilo kao u filmu, kada mu je supruga Safeta požrtvovano donirala bubreg i tako mu spasila život. Naša koleginica Gordana Vila o ovoj priči napravila je reportažu “Spas”, koja je nagrađana na Internacionalnom festivalu reportaže i medija u Beogradu.
Safetin i Nijazov sin, Adi, imao je tek deset godina kada je njegova porodica prolazila kroz težak period i kada je njegova majka, saznavši da je odgovarajući donor, bez razmišljanja donirala bubreg njegovom ocu.
– To je jednostavno dokaz ljubavi. Kada se otac razbolio ja sam bio peti razred i nisam tada jasno shvatao ozbiljnost situacije. Međutim, kasnije je bilo teško gledati sve to, sve do prvog razreda srednje škole kada je sve dobro završeno – priča Adi.
Safeta kaže da su teška vremena daleko iza nje i njene porodice.
– Tri godine poslije svega mogu da kažem da smo, uz vašu pomoć i pomoć svih dobrih ljudi, mi danas tu gdje jesmo- zdravi, dobri i srećni – kaže ona.
Zubanovići su neizmjerno zahvalni svima koji su pomogli da Nijazova borba za život bude uspješna. Posebno ističu ulogu medija u humanitarnim akcijama.
– Mediji su jedan od ključnih faktora u svemu tome. Oni mogu sve – ističe Nijaz.
Prema riječima autorke dokumentarca, naše koleginice Gordane Vila, “Spas” je priča o hrabrosti, snazi i značaju porodice, a njen osnovni cilj je da ukaže na značaj donorske mreže. Nakon svega što je prošla, i porodici Zubanović je stalo da se u BiH uspostavi funkcionalna donorska mreža.
– Јa sam radila nekoliko dokumentarnih priča na tu temu i bavila sam se tim problemom mnogo puta. Svaki put sam naišla na problem neusklađenosti zakonskih propisa sa istinskim potrebama. Nadam se da će se i to riješiti, a uloga nas novinara je da pomognemo i ukažemo na problem – naglašava ona.
Zahvaljujući pozitivnom ishodu ove priče, Nijaz Zubanović danas svesrdno pomaže drugima. Uključio se u rad Otvorene mreže BiH, koja pomaže građanima da odu na liječenje u inostranstvo.
– Čak i prije transplatacije, dok sam išao na dijalizu, izrazio sam želju da se uključim u njihov rad i pomognem na određeni način ljudima kojima je to potrebno. To su ljudi koji se nalaze u sličnoj situaciji u kojoj sam i ja bio i ne znaju jednostavno kako i šta raditi u drugoj zemlji – kaže Nijaz.
Dobro djelo i pomoć danas je Nijazov posao, koji nema radno vrijeme i nikada ne prestaje. Odmah poslije razgovora za našu televiziju, Nijaz Zubanović otišao je da odveze dvoje bolesnih ljudi u Švajcarsku.
