Nastavlja se rat riječima prvih ljudi SDS, čija se kulminacija tek očekuje do sjednice Glavnog odbora, koja bi trebala da se održi do kraja sedmice.
Nakon što je proteklog vikenda u javnosti istupio lider SDS Vukota Govedarica, a danas potpredsjednica stranke Aleksandra Pandurević, blogom se oglasio i potpredsjednik Milovan – Cicko Bjelica.
Šta je Bjelica poručio stranačkim kolegama možete da pročitate u nastavku.
“Ne želim i nikada mi nije bila namjera da vodim javnu polemiku u vezi dešavanja u Srpskoj demokratskoj stranci, a posebno kada je riječ o kolegama iz stranke. Trudim se da moja obraćanja imaju jedan ton zajedništva, razgovora, pregovora, pa i lobiranja za neke poglede na politička dešavanja, ali i interese stranke. Svoje ideje i prijedoge sam iznosio i na sjednicama ograna stranke i javno, kako bih članstvu i simpatizerima stranke približio svoja razmišljanja i stavove i kako bih dobio povratnu informaciju o tim idejama i stavovima. Problem se javlja kada se u sve unosi lični animozitet ili neka potreba za rasprave samo rasprave radi.
Nezgodno je nekoga nazivati pučistom, pobunjenikom ali i govoriti da se nije nikada obraćao u parlamentu i tome slično, a ne pogledati sopstveno ponašanje i obraćanja.
Tako shvatam i izjavu predsjednika Srpske demokratske stranke u ostavci Vukote Govedarice, gdje ljude koji se ne slažu sa njegovim idejama naziva pučistima, umjesto da gradi jedinstvo u stranci, za šta je dobio podršku Glavnog odbora. Na istom fonu je i izjava Aleksandre Pandurević da je gospodin Vasić ćutao u Narodnoj skupštini. Možda jeste, možda nije, no to se da provjeriti, ali možda je bolje ćutati, nego govoriti o svinjetini u restoranu Parlamentarne skupštine ili o pobjedi u borbi za parking mjesto.
Ćutanje, bez iznošenja stava i mišljenja, pa naglašavanje da, eto, sada govori o tome po prvi put, pokazuje veliku dozu licemjerstva. Zašto nije o tome govorila prije izbora na organima stranke?
Skrivanje iza drugih političkih partija i njihovih lidera ne može biti prihvatljivo ponašanje za predsjednika Srpske demokratske stranke. Češće komunikaciju sa predsjednikom stranke imaju ljudi iz Partije demokratskog progresa nego funkcioneri stranke. Dok se to dešavalo vajkajući se na rezultat i tražeći prebrojavanja, dok je sva Evropa i svijet priznao rezultate izbora i pozvao da se što prije formira vlast, mi smo izgubili jedan mandat. Taj kompenzacioni mandat je umesto listi SDS pripao pobjednicima izbora. Ko je za to odgovoran.
Tužno je bilo gledati kako na Trgu Krajine od jednog građanina i ucvijeljenog roditelja, ali i dalje samo građanina ove Republike, predsjednik državotvorne stranke kakva je SDS dobija riječ i daje mu se mandat.
To sebi, neko ko želi da bude lider, ko je bio kandidat za predsjednika nije smio da dozvoli. No, to nam govori i to da je naša stranka propustila neke stvari, te da je napravila određene greške i da te greške sada živimo.
Kako može biti riječi o puču ako se koriste demokratska sredstva da se promovišu svoje ideje i viđenja i da se te ideje na organima stranke provedu? Svima je jasno da to nije istina i da je ovo pokušaj da se zadrži predsjedničko mjesto i da se pogaze sopstvene riječi da će ponuditi ostavku bilo da pobijedi bilo da izgubi. To je suština svega što se sada dešava unutar stranke.
Ja sam pozvao da svi podnesemo ostavke, da svi pokažemo odgovornost zbog lošeg rezultata. Trebali smo mi ovo uraditi mnogo ranije, nismo smjeli dopustiti gospodinu Bosiću da ostaje na čelu stranke uprkos porazima na izborima i njegovog manjka političkog kuraža da on bude predsjednički kandidat. Sve to skupa uticalo je i na loš rezultat na proteklim lokalnim izborima, pa potom na ovim opštim.
Kada je u pitanju gospodin Govedarica, hvale je vrijedna njegova odluka da on kao predsjednik stranke bude i kandidat za predsjednika. To je vratilo poljuljano samopouzdanje članstva i simpatizera. Međutim, na kraju se postavlja pitanje kompetentnosti da uopšte bude predsjednik stranke. Bliži pobjedi bio je gospodin Tadić u direktnom sučeljavanju s predsjednikom Dodikom nego što je to bio slučaj sada, kada je naspram našeg kandidata bila gospođa Cvijanović.
Mi sada imamo situaciju da nemamo komunikaciju stranačkog vrha sa rukovodstvom i bitnim političkim faktorima u Srbiji. Kako sa takvom politikom da idemo dalje? Da li je normalna situacija da predsjednik najstarije političke partije u Republici Srpskoj bude kivan na Srbiju, na crkvene velikodostojnike i da ignoriše sve poruke koje dolaze sa tih adresa?
Te propuste mi moramo ili ispravljati ili će SDS doživjeti sudbinu Demokratske stranke Srbije, koja je ispod cenzusa, ili nekih partija iz prošlosti koje su nestale. Po mom mišljenju, mi smo sada na nekoj vrsti raskršća ili da poput Socijalističke partije Srbije sačuvamo ono što se da sačuvati ili da kao DSS i DS postanemo minorna politička snaga.
Šta će biti izbor većine unutar stranke, vidjećemo na vanrednoj Skupštini Srpske demokratske stranke. Tada ćemo imati priliku da govorimo sve ono što neki nemaju hrabrosti da kažu javno ni u lice, već govore iza leđa, pišu transparente na ulici, ili onako provuku na društvenim mrežama u trenucima afekta, skriveni iza tastature, kao i pojedini poslanici koji su se našli na listi SDS-a, a nisu njeni članovi.
Nakon te Skupštine, oni čiji stavovi ne budu većinski, ukoliko znaju šta znači demokratska razmjena ideja i odmjeravanje kapaciteta, prihvatiće te odluke i iskazati jedinstvo i sabornost stranke. Sve drugo je politikanstvo i preveliki ego protkan pretjeranom i neutemeljenom ambicijom”, napisao je Bjelica.
