Poslije 9. januara 2019. i najveći liberal u Republici Srpskoj, pacifista, ili čovjek koga baš briga za sve što se dešava, ima sve predispozicije da postane okorjeli nacionalista, mrzitelj BiH.
Onoliko gnjeva, mržnje, uvreda i prijetnji iz Sarajeva povodom obilježavanja Dana Republike Srpske, na drugoj strani, ubija i posljednju nadu u saživot i pojačava nacionalna osjećanja do te mjere da se negativan elektricitet može osjetiti u vazduhu. Sreća je što u tako zapaljivoj atmosferi niko nije bacio šibicu, ali se sa strahom pitamo – hoće li je kresnuti već iduće godine?!
Bošnjaci imaju puno pravo da 9. januar ne prihvataju kao svoj praznik, ali to ne znači da imaju pravo da ostalima zabrane da ga slave. Ako već hoćete, ni Srbi ne prihvataju dane državnosti i nezavisnosti BiH kao svoje, pa nikom nije palo na pamet da 25. novembra i 1. marta Bošnjacima prijeti ubistvima, da im šalje čestitke s fotografijama srpskih odsječenih glava, da prekida kontakte s ambasadorima koji su bili na prijemima u Sarajevu.
Da se hoće, vrlo je jednostavno: neka svako slavi šta mu se slavi, ali svako treba da odgovara za zlo koje je učinio bilo u ime Republike Srpske, Bosne i Hercegovine ili Herceg-Bosne.
Ovdje je problem u nečem drugom. Radikalni bošnjački političari, kao predstavnici najbrojnijeg naroda, krenuli su u stvaranje BiH u kojoj će se pričati, misliti i odlučivati samo onako kako oni kažu – bilo da se radi o javnom RTV servisu BiH, pravosuđu ili odluci RS da slavi 9. januar.
Sa njima ne vrijedi polemisati o datumima, jer oni ne slave ni dan uspostavljanja mira u BiH. Zaključak se sam nameće.
