Međunarodni festival pozorišta “Zlatna vila”, koji se održava u Prijedoru, nastavljen je predstavom “Ravna ploča” u izvođenju članova Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
Drama, koja je sinoć odigrana, govori o ženi koja je odrasla bez roditelja i koju tetka na silu udaje. Kratko nakon toga umiru joj i muž i svekar. Sakuplja ljekovito bilje, uzgaja koze i živi sa slijepim sinom u kućici iz koje on ne izlazi.
1 od 3
Teško obolijeva i pred smrt sinu priznaje da ga je namjerno oslijepila jer nije mogla podnijeti pogled svog svekra iz njegovih očiju, kao i to da njegov otac nije mogao imati djecu, a djed je htio da se loza produži.
Režiser Lilijana Ivanović, koja je bila voditelj okruglog stola održanog nakon predstave, rekla je da je riječ o hrabroj predstavi jer se odriče populizma i bilo kakvog koketiranja s publikom, da su pisac drame Dragan Komadina i režiser Lajla Kaikčija beskompromisni u prikazivanju mraka i jednog zatvorenog svijeta.
“Čitajući o ovoj predstavi, naišla sam na rečenicu da se ona ne pamti nego se boluje i ja bih se s tim složila”, dodala je Ivanovićeva.
Prema njenim riječima, jezik i govor su veliki plus predstave, jer je precizno izabran i dosljedno korišten ikavski izgovor iz okoline Duvna, gdje je radnja i smještena.
Selektor festivala Marko Misirača rekao je na okruglom stolu nakon predstave da su članovi pozorišta iz Zenice jedno od “dva ili tri najbolja pozorišta u BiH” i da su morali da se nađu na festivalu u Prijedoru.
Pored ansambla zeničkog pozorišta, u predstavi glumi Gordana Boban iz sarajevskog Kamernog teatra 55 i igra ženu i majku za koju kaže da je uloga koja se ne odbija.
“Tekst je fantastičan, tema je teška i drži pažnju publike. Na sceni je prikazana stvarnost, a u prosceniju košmari glavne junakinje, izuzev jedne stvarne scene koje se ona sjeća, a to je dijalog njenog muža i svekra, gdje muž želi da ostane s njom, a otac ga tjera na pečalbu u NJemačku gdje će ubrzo na `baušteli` i poginuti”, ispričala je Bobanova.
Glumac Nusmir Muharemović imao je pomoć zeničkog udruženja slijepih i slabovidih osoba u građenju svog lika i pomoć koreografa za dočaravanje fizičkih deformiteta koje je imao budući da je živio zatvoren u četiri zida i da bi, kako kaže, najviše na svijetu volio potrčati, pored toga što je opsjednut suncem i svjetlošću.
U pratećem programu festivala juče je održana promocija knjiga dramskog pisca i teoretičara Almira Bašovića koji je rekao kako nikad nije pristao na to da je pozorište elitistička umjetnost, te da dobra predstava nikad ne pravi socijalnu izdiferenciranost.
“Opasno je pričati o toj vrsti elitizma da je ljude sramota reći da ne razumiju neku predstavu. Treba naći sredinu između nas pozorišnih profesionalaca i toga da publika treba da se zabavi”, istakao je Bašović, koji je i univerzitetski profesor.
Govoreći o ratnoj tematici, Bašović je rekao da u odnosu rata i teatarskih konvencija ne nudi konačne odgovore i da zato funkcinoše na svim jezicima.
“Čak ni ne osuđujem, jer je pisac drame dužan da razumije, a ne da osuđuje. Mora se imati minimum objektivnosti ako se hoće komunicirati s publikom”, naglasio je Bašović.
U okviru pratećeg programa večeras u 18.00 časova biće predstavljena knjiga “Kuvani glumci” Milana Špičeka o kojoj će govoriti autor i profesor Mladenko Sadžak.
Narodno pozorište Republike Srpske iz Banjaluke u 20.00 časova igraće predstavu “Naši dani” po tekstu Željka Stjepanovića i u režiji Juga Radivojevića, a nakon predstave biće održan okrugli sto.
Za svaki festivalski dan organizator izdaje biltene koji se gostima i publici dijele svake festivalske večeri.
