Dubravko Vučković, na osnovu čijeg je svjedočenja Županijski sud u Zagrebu osudio pukovnika Vojske Republike Srpske Danu Lukajića, tokom rata je bio saborac bivšeg pripadnika HVO Azre Bašić, koju je Sud BiH pravosnažno osudio na 14 godina zatvora zbog zločina nad zarobljenim srpskim civilima u Domu ЈNA u Derventi, otkriva Glas Srpske.
Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih Milorad Kojić tvrdi da Vučković pripada grupi profesionalnih lažnih svjedoka na osnovu čijih svjedočenja hrvatsko pravosuđe Srbima izriče zatvorske kazne.
Kojić kaže da su saradnici ovog centra u kontakt sa Vučkovićem stupili kada je početkom jula 2016. godine dolazio u Derventu, gdje je navodno tragao za posmrtnim ostacima svojih nekadašnjih saboraca.
Prema njegovim riječima, postoje opravdane sumnje da je Vučković dolazio u Derventu sa namjerom da trguje informacijama o leševima.
– Vučković je rekao da traga za posmrtnim ostacima Antuna Kukuruzovića iz Pleternice i Sevdata Bajrića iz Modriče, dvojice njemačkih državljana po imenima Oliver i Tomas, kao i 14 pripadnika satnije “kralj Tomislav”. Tvrdio je da su na nekom lokalitetu zakopani leševi 34 pripadnika Vojske Republike Srpske /VRS/, ali da ne zna tačnu lokaciju. Vrlo brzo poslije tog razgovora je ustanovljeno da se Kukuruzović i Bajrić još vode kao nestali, ali da su njemački državljani pušteni iz zarobljeništva i da su živi i danas, dok su tijela 14 pripadnika satnije “kralj Tomislav” ranije ekshumirana i prevezena u Hrvatsku, a grobnica sa tijelima vojnika VRS nije pronađena – naveo je Kojić.
On navodi da su se saradnici Centra sa Vučkovićem ponovo sastali 2017. godine, kada je počelo suđenje Azri Bašić pred Sudom BiH, i to na inicijativu Slaviše Đuraša, čijeg je oca Blagoju, kako je kasnije i dokazano, zaklala Azra Bašić.
– Vučković je tada tvrdio da je bio “zapovjednik” satnije HOS-a i da se 1992. godine nalazio na borbenim položajima na području opštine Derventa. Rekao je i da je prisustvovao likvidaciji nekoliko oosba u blizini mosta na rijeci Ukrini na području Novog Sela i da su te ljude likvidirali Azra Bašić i izvjesni Paradžik – kaže Kojić.
Dodaje da je Vučković tvrdio da se njegov saborac Ilir Miniri, koji je kasnije sa njim bio u zarobljeništvu na Manjači, suprotstavljao Bašićevoj, ali da je u to teško povjerovati.
– Malo je čudno da zapovjednik bude neko ko ima 17 godina jer je Vučković 1975. godište, a svakako da su sumnjive njegove tvrdnje da se nagledao raznih zvjerstava u logoru jer je priznao da je na Manjači u zarobljeništvu bio samo osam dana – kaže Kojić.
Izvor Glasa Srpske iz vojnih bezbjednosnih službi koji je odlično upućen u cijeli slučaj tvrdi da je presuda Lukajiću od šest godina zatvora zbog ratnih zločina nad zarobljenicima na Manjači tokom 1992. godine dio širokog projekta s ciljem da logor na Manjači bude prikazan kao koncentracioni, uprkos tome što dokazi kažu da su u tom logoru smrtno stradale samo dvije osobe.
– Јedan od dokaza da je cilj satanizacije Republike Srpske jeste i to što se Vučković još 2016. godine zvanično predstavljao kao “zaštićeni svjedok Republike Hrvatske u vezi sa svjedočenjima koji se odnose na logor na Manjači”. On je tada rekao da taj predmet vodi Mladen Lončar, koji je više od deceniju bio načelnik Sektora za savjetodavnu, zdravstvenu i psihološku pomoć pri Ministarstvu branitelja Hrvatske – navodi ovaj izvor i dodaje da Lončar vodi projekat satanizacije instruisanjem svjedoka da daju lažne iskaze.
Izvor tvrdi da osim Dubravka Vučkovića, u grupu profesionalnih lažnih svjedoka spadaju još Vlade Ugrin, Zdravko Tursan, Frane Mamić i Ilir Miniri.
