S obzirom na to kakve su nam cijene, neupućeni bi pomislili da smo, u pogledu ekonomske razvijenosti, rame uz rame sa nekom od najbogatijih država Evrope.
Na primjer, sa Njemačkom, Švedskom ili čak Luksemburgom, koji je u samom vrhu zemalja EU kada je riječ o životnom standardu i u kojem se prosječna plata kreće oko 5.800 KM.
Daj bože, ali ne da nije tako, nego je van svake pameti i pokušavati praviti paralelu između kvaliteta života nas i naših evropskih suseda.
Osim u pogledu cijena, naravno.
Dok se nama vrti u glavi od iznosa njihovih plata, hljeb plaćamo tek 15 pfeniga manje nego, primjera radi, Nijemci, dok je litar mlijeka kod nas za čak 20-30 pfeniga skuplji nego u ovoj državi. Još drastičnija je razlika u cijeni brašna, koje u BiH košta oko 1,2, a u Njemačkoj tek 0,75 KM po kilogramu, dok je ulje kod nas čak skuplje za 10 pfeniga.
A tek kad se dohvatimo cijena goriva, tačno našem jadnom čovjeku dođe da se sit isplače, a posebno kad tamo neki, da li nepromišljeno ili tendenciozno, kažu da je benzin najjeftiniji upravo ovdje.
Možda i jeste, ali samo kad se njegova cijena posmatra izolovano što, međutim, ne može da bude relevantan pokazatelj bilo kakvog ili bilo čijeg blagostanja.
Tako, kad cijenu goriva dovedemo u korelaciju s primanjima pomenuta priča o jeftinoći strmoglavo pada u vodu. Jer, prosta računica pokazuje da u BiH za prosječnu platu može da se kupi oko 390 litara benzina, a u Hrvatskoj 700, Sloveniji 840, Nemačkoj 1.400, Luksemburgu čak 2.500.
Uzimajući u obzir cijene proizvoda i plate radnika, BiH ne samo da je godinama zaredom ocjenjivana jednom od najsiromašnijih država u Evropi, nego je ispala bjednija i od pojedinih afričkih zemalja.
A da nam se još ni izbliza ne smiješi neko bar malo bolje sutra, potvrđuju i istraživanja renomiranih svjetskih kompanija koja predviđaju da će, ovim tempom rasta plata, BiH biti potrebno 60 godina da dostigne prosjek primanja zemalja članica EU.
