Mi Srbi i Crnogorci držimo se jedni drugih, jaki smo, pomažemo se, tako smo i došli do toga da danas držimo monopol u ovom poslu. Rade i Amerikanci, ali mi dominiramo”, ističe za “Serbian Times” Ivan Ilić, koji za sebe kaže da je “kamiondžija na raspustu”.
Kada su prije 10 godina ovi “nabudženi bicikli” stigli na obale i u turističke zone Čikaga, među prvima koji su vidjeli priliku i perspektivu u novoj profesiji bio je i jedan Srbin, student iz Užica. Prihvatio je izazov, nabavio vozilo i krenuo u neizvjesnost.
Mic po mic, ta grupa je postajala sve veća i moćnija, tako da danas, od ukupno 200 rikši koliko je dozvoljeno po propisima grada Čikaga, po nekim procjenama skoro 70% voze upravo Srbi i Crnogorci. Od četiri djevojke koje voze rikšu, dvije su naše.
Ono što je za pohvalu i primjer jeste da su ovi momci vrlo organizovani i povezani, da imaju svoje viber-grupe na kojoj razmjenjuju važne informacije. Kada se nekom pokvari rikša, ili ima problem druge vrste, može da javi kolegama koje su uvijek spremne da pruže pomoć. Ona već opjevana srpska nesloga za njih ne važi.
– Sami smo na ulici, ovo je veliki grad i svašta se u njemu dešava. Ko će da ti pomogne ako ne neko tvoj. Dešavalo se ljudima svašta, bilo je i opasnih situacija, ali uvijek je neko bio u blizini da pritrči i pomogne. Držimo se jedni drugih, jaki smo, tako smo i došli u situaciju da danas držimo monopol u ovom poslu. Rade i Amerikanci, ali mi dominiramo, ističe za Serbian Times Ivan Ilić iz Smedereva, koji za sebe kaže da je “kamiondžija na raspustu”.
Kada je lijepo vreme, a naročito kada su na programu utakmice i koncerti na Soldier Fieldu i Wrigley Fieldu, može odlično da se zaradi. Najbolja lova je, kaže, za vrijeme Gej parade. Nedavno je, kaže, radio cijeli dan, jer se koncert Rolingstonsa ne propušta.
– Krenuo sam ujutru u 11, a došao kući oko 2 iza ponoći, polomio se od posla, ali sam i dobro zaradio. Prosjek je bio od 1.000-1.200 dolara. Što je bolje nego da sam vozio kamion. Ne plaćaš benzin, gorivo, napuniš struju i cijepaš! Ali dešava se da vozim i cijeli dan za 150 dolara, kada je kiša ili jak vjetar. Koncerti i ragbi utakmice su definitivno najbolja prilika za zaradu. Može da se vozi i zimi, kad bi recimo Bersi češće ulazili u plej of…ali nismo mi te sreće. Inače može da se uzme dobra lova, ono što bi neko drugi zaradio za pola mjeseca mi odradimo za jedan dan, dodaje Ivan dok šparta između kolona turista.
Da bi se bavili ovim poslom treba vam posebna dozvola, polaže se pismeni ispit, a da bi do njega stigli morate da imate “clean record”. Cijela procedura traje pet dana. A valja uložiti i u rikšu. Prosječna cijena za polovinu rikši u zavisnosti od godišta, stanja, od toga da li je trosjed ili petosjed… Kreće se od 3.500-5,6.000 dolara.
-Trebaju vam minimum dvije ili tri baterije, a cijena jedne je negdje oko 600 dolara. Dobro je kada imate lijepa svjetla, muziku, krov da vam mušterije ne izgore, a to sve košta, sve skupa od 1.000-1.500 dolara. Mogu i da se rentaju, ali isključivo na godinu dana, tako da za novac koji potrošite tako možete da kupite svoju rikšu. Naravno, treba Vam i dozvola, koja se ne dobija tako lako jer je ograničen broj rikši u Čikagu. Može da nas bude samo 200 u cijelom gradu. Ima i “divljaka” koji dođu iz drugih gradova, pa se jure sa policijom, ali to je veliki rizik – konstatuje prevoznik.
– Dešava se da vozite neko društvance, neke djevojke, da im se dopadnete, pa onda kreću i “nepristojne ponude”, nude vam seks, da provedete noć sa njima ali uglavnom ne pristajemo, mi smo profesionalci (smijeh). Bilo je i situacija sa malo starijim gospođama, tu vam bude malo neprijatno, ali ajde, morate da istrpite.
Cijena prevoza varira od situacije do situacije. Dogovara se prije nego što rikša krene, da poslije ne bi bilo nesporazuma. Standard je 15-25 dolara po osobi za pređenu milju, u zavisnosti da li se ide uzbrdo, nizbrdo, kolika je gužva u saobraćaju. Kada je velika i ljudima treba hitan prevoz, cijena ide i do 50% gore. Za neke posebne ili duže rute pregovara se sa mušterijom. Bakšiš je normalna stvar…
Baterije su male ali znače. Otprilike je odnos 50/50% između struje i fizike, pedala. Nije loše ni to što praktično radiš i treniraš, na vazduhu si, vodiš zdrav život…
-Ukoliko odradite posao kako treba, mušterija je zadovoljna, bude i ekstra bakšiš. Nema taksimetra, kilometraža se određuje odokativno, iz iskustva (smijeh). Tu je i gugl pa mušterija može da provjeri koliko smo se vozili. Sad smo se modernizovali pa možemo da naplaćujemo i karticama, ne samo keš kao nekada – dok tjera “točak” pokazuje jednostavnu alatku kojom skida novac sa kartica.
