Svjedoci zločina trgovine organima, koje su istražitelji Unmika obilježavali brojevima da bi ih zaštitili, naveli su imena pripadnika terorističke OVK pod čijom komandom su kidnapovani Srbi sa Kosova i Metohije prebacivani u Albaniju, te kako su ubijeni sahranjivani u već iskopane grobnice.
Srna je u posjedu povjerljive prepiske šefa Misije za istrage zločina iz Skoplja i Prištine Emona Smita sa šefom Misije za istrage Patrikom Lopezom Teresom u kojoj Smit, na Teresov zahtjev, dostavlja izvještaj o ishodu razgovora koje je imao sa šefom Unmikovog Odjeljenja za pravdu Polom Kofijem u vezi sa zločinima na Kosovu i Metohiji, sa posebnim osvrtom na “Žutu kuću”.
Svjedok “N” do detalja je isprilao da je “obavio tri isporuke” kidnapovanih Srba – prvu 20. jula, drugu 23, a treću 2 i 3 avgusta 1999. godine, piše u Smitovom izvještaju.
On je naveo da je se 20. jula u blizini Kline, udaljenoj 30 kilometara od Peći, u prijepodnevnim časova javio pretpostavljenom Petritu Agušoliju, koji mu je rekao da se raspitivao preko Rešada Zajmija za vozača za “neki” posao.
Prema riječima svjedoka “N”, ta grupa mu je od ranije bila poznata kao veoma opasna – poznati su bili po ubistvu Srba u Pašinom selu, dok u Klini u to vrijeme više nije bilo Srba.
– Rekao mi je da ću voziti kamion od Peći do Prizrena i upozorio da moram uraditi sve što mi se kaže, da držim usta zatvorena i da po završetku zaboravim sve šta sam radio i da ću jedino tako moći da doživim `duboku starost` – naveo je svjedok “N”.
On je dodao da je zadužio stari prašnjavi SAAB čiji zamrzivač pozadi nije radio i da je vozio sat i po vremena od Peći do Prizrena, a sa njim je u kabini bio Agušoli. Kada su stigli u Prizren, Agušoli mu je naredio da se uputi prema Suvoj Reci .
– Vozio sam 15 minuta. Prošli smo Ljutoglav i kilometar posle Ljutoglava sišli smo s puta, krenulo desno kod kuće koja je imala tri sprata. Nastavio sam nekih nekih 100-200 metara i tu sam ugledao 30 zarobljenih Srba. Među njima je bila jedna žena. Čekali su pod stražom 10 vojnika OVK – rekao je svjedok “N”.
Zarobljenici su, nastavio je dalje priču, očigledno bili izloženi dugom maršu, jer su bili prašnjavi i prljavi, neki krvavi.
– Atmosfera je bila normalna, tako da mi je u početku izgledalo da ćemo ih samo zameniti za naše ljude. Јedan od pripadnika OVK je saslušavao Srbe. Јedan Srbin je izjavio da se zove Dragan Јoćimović iz Šilova kod Gnjilana, imao je oko 40 godina. Ostali Srbi su bili iz Ratimlja, Opteruše i Gnjilana. Tu je bilo nekoliko ljudi sa prezimenom Kostić iz Ratimlja. Naterali su ih da se ukrcaju u kamion. Vozio sam nazad do Prizrena – ispričao je svjedok.
On je naveo da je u Prizrenu izašao Petrit, a da su sa njim u kabini bila dvojica pripadnika OVK u civilu, a iza njih “diskretna” pratnja od četvorice pripadnika OVK u “golfu dvojci”.
– Pitao sam gdje treba da vozim i odmah mi je jedan od njih rekao da ućutim. Stigli smo u Kukeš, preko granice na Morini. Na granici nas niko nije zaustavio. Izbeglice /albanske/ su se vraćale, ali kada sam napuštao teritoriju Prizrena morali smo da stanemo, jer mi je pukla guma. Tada je pored nas prošlo 15 zarobljenih Srba. Oni su krčili put ispred sebe kroz žbunje – prisjetio se svjedok “N”.
Iza njih je, kako je ispričao svjedok, polako išao picgauer džip u kome su bili pripadnici OVK.
– Četiri ili pet vojnika OVK polako je koračalo zajedno sa njima. Tu su se zaustavili da zapale. Među zarobljenim Srbima prepoznao sam Vlastimira Stevanovića iz Prizrena. Bio je mršav, oko trideset godina. Neki Srbi nosili su uniforme. Rečeno mi je da su to zarobljeni pripadnici MUP-a i Vojske. Pitao sam jednog borca OVK šta će uraditi sa njima. Kazao mi je da će sjeći drva u Albaniji – navodi svjedok “N”.
On je dodao da je ta grupa skrenula desno od glavnog puta i prešla u Albaniju preko planine Paštrik.
– Mi smo stigli u Kukeš oko četiri popodne. Kada smo stigli u Kukeš, nastavili smo drugim putem i skrenuli prema severu. Tamo samo isporučio Srbe, a potom smo se odvezli nazad u Prizren – rekao je svjedok.
On dalje priča da je 23. jula između 9.00 i 10.00 časova prije podne ponovo išao sa istom dvojicom pripadnika OVK istom kamionu i istom rutom, ali da su se odvezli dalje od prošle lokacije na putu za Suvu Reku.
– Došli smo na nekih kilometar i po od ulaza u Suvu Reku. Tu sam skrenuo levo na seoski put. Tamo nas je čekao ozloglašeni `geng` Ismeta Tare iz Suve Reke. Ovaj put sam video leševe umotane u sivu vojničku ćebad. Mogao sam da osetim miris sveže krvi, tako da sam znao da su nedavno ubijeni. Bilo je tu oba pola, ali uglavnom muškarci – svjedočio je svjedok “N”.
Svjedok je istakao da je riječ uglavnom o Srbima iz Suve Reke, Gnjilana i Orahovca.
Prema njegovim riječima, leševe su ubacili u kamion, posuli ih “kaporitom”, praškom korištenim za dezinfekciju i prigušivanje “mirisa”, a zatim su istom rutom oko 12.30 časova krenuo do Kukeša.
– Ovaj put sam skrenuo ka jugu. Kada sam stigao na destinaciju ugledao sam Envera Cokolija iz ŠIK-a /albanska obavještajna služba/. On je do 1991. godine bio pri srpskom MUP-u u Prištini. Cokoli je bio desna ruka Baškimu Gazidedi, koji je bio šef ŠIK u vrijeme Beriše – rekao je svjedok “N”.
On je ispričao da su pratioci iz “golfa” istovarili kamion, da su koristili maske i rukavice.
– Tamo je već bilo iskopano 15 većih jama. Ubacivali su po dva leša u jednu jamu. Trebalo nam je sat i po da sve završimo. Mesto je bilo veoma udaljeno i podsjećalo je na Avganistan, osim što je tu bilo drveća. Potom smo se vratili u Prizren, a iz Prizrena produžili u Peć, gde sam vratio kamion ljudima koji su me zadužili za njega – kaže svjedok, te napominje da mu je “neprijatni suvozač” rekao da će ga ponovo zvati.
Prema izjavi ovog svjedoka, nazvao ga je 2. ili 3. avgusta oko 10.00 ili 11.00 časova prije podne i rekao mu da ima “tovar” za transport.
Svjedok naglašava da nije siguran odakle je “neprijatni suvozač”, ali je siguran da nije iz Peći.
– Stigao sam u Kapišnicu kod Peći. Tamo je bio stari kamion mercedes sa frižider-kargom. Bio je `natovaren`, na zadnjim vratima imao je lance i katance. U `golfu dvojci” pratio nas je isti tim i ista dvojica u kabini. Ovaj put sam vozio do Morine, a potom do Tropoje. Trebalo nam je jedan čas i 45 minuta od Peći do Tropoje. U Morini je padala slaba kiša – prisjeća se svjedok “N”.
Ista procedura kao i prije, priča, sve je bilo dobro organizovano, grobovi iskopani.
– Trebalo nam je sat i po da sve završimo. Ovaj put za mene je bilo teže, zato što je lokacija bila više, u planini, sa naglim usponom i imao sam problema da izvezem kamion. Tamo su nas čekala tri tipa. Ovaj put nisam znao koliko je tela zakopano. Svo vrijeme sam sjedio u kabini. Osoba iz ŠIK-a /zadužen za sakrivanje srpskih leševa/ ovaj put lokalni mafijaš iz Dibre /Peškopija/ nije bio na lokaciji, ali znam da je to bio Samuri Amre. To znam sigurno, jer smo obavili sedam `isporuka` zajedno u Albaniju – navedeno je u izvještaju šta je ispričao svjedok.
Prema navodima iz izvještaja, “N” je rekao da je četiri druge “isporuke” obavio njegov brat.
Smit je napisao u izvještaju da ga je pitao kako je znao imena ljudi iz ŠIK-a, a svjedok je odgovorio da je čuo dvojicu od njih u kabini kako diskutuju o kadrovima iz ŠIK-a i da je čuo da /tada/ aktuelni šef ŠIK-a Fatoš Kloši nije imao pojma o ovim operacijama.
Svjedoci “P” i “C” su, kako se navodi u izvještaju, ispričali “I”, a Smit navodi da se može vjerovati ovom svjedoku, da se u južnom Kosovu ništa ne može desiti u vezi sa organizovanim kriminalom /narkotici, cigarete, oružje, `pranje novca`/ bez odobrenja pećkog i prizrenskog klana.
Prema navodima Smita, svjedok “P” je rekao da su Daut Haradinaj i Naim Maljoku lično bili zaduženi za Peć, Đakovicu i sve do Јunika, a linija podjele je bila od metohijske kotline do Mališeva.
– On je rekao da je Maljoku veoma moćan i skoro ravan Ramušu Haradinaju. Finansirao je i prošvercovao mnogo oružja prije i za vrijeme rata. Uglavnom se bavio narkoticima – navedeno je u Smitovom izvještaju.
U izvještaju dalje piše da u drugom sektoru, koji čine Prizren, Suva Reka, Orahovac, Uroševac i deo Maleševske opštine, postoji druga, nezavisna, grupa ali i dalje pod kontrolom Ramuša i Dauta Haradinaja, čije su lokalni vođe bili Islam Kastrati, Šićuri Đeljaj i Džavid Elšani. Elšani je iz sela Pirane kod Prizrena, a Kastrati i Đeljaj iz Prizrena.
U Uroševcu je bio oficir OVK po imenu Naser, koji je ovu drugu grupu “snabdevao” zarobljenim Srbima iz svoje oblasti.
Smit piše da “P” nije mogao da se sjeti njegovog prezimena, ali je rekao da je OVK iz njegove zone “kupovala” Srbe iz sjevernih opština.
Ovaj svedok je ispričao da je Daut Haradinaj, brat komandanta OVK za Dukađin Ramuša Haradinaja, imao komandu nad OVK bazama kod Tropoje još od 1998.
“P” je često tamo boravio i lično komunicirao sa Dautom i Ramušem, ali uglavnom sa Dautom, piše Smit.
On dodaje da su čak i za vrijeme bombardovanja neki zarobljeni Srbi dovođeni tamo, ali da su glavne “isporuke” počele odmah po završetku rata.
– Kao što su nam i drugi svedoci izjavili, `P` nam je rekao da su Ramuš i Daut naredili lokalnim komandantima OVK da se suzdrže od osvete nad Srbima početkom Јula 1999. godine ali su naredili i organizovali kidnapovanja Srba i njihove deportacije u sjevernu Albaniju – piše u Smitovom izvještaju.
Prema navodima iz tog dokumenta, nastavljena je dalja egzekucija i osveta nad Srbima, ali je to “sada bilo pod boljom kontrolom”“.
– Ramuš je lično naredio svim lokalnm komandantima da ga izveste ako zarobe Srbe. U Đakovici je najveći deo ovog posla obavljan uz pomoć Džafera i Đena Požege i izvesnog Nasera, koji je prije rata bio vulkanizer – istaknuto je u izvještaju.
Smit piše da je svjedok potvrdio ono što je on već znao da je u oblasti Prizrena Džavid Elšani iz sela Pirane bio veoma aktivan u “hvatanju” živih Srba.
– Izuzetno je uživao da ih muči. Bio je šef vojne policije OVK. Oni su nosili crne uniforme sa OVK oznakama – prenosi Smit i dodaje da je svjedok “C” potvrdio isto i rekao da je Elšani rođen u veoma siromašnoj porodici, a da je prvi put ubio u ranoj mladosti.
Prema svjedočenju, ubio je dosta srpskih policajaca prije eskalacije rata i mnogo više srpskih civila, a takođe i Albance osumnjičene za saradnju sa srpskim vlastima.
– Bio je beskrupulozan i pobio je čak neke bliske saradnike, zbog toga što su ga prešli za manje količine narkotika, vrednih nekoliko hiljada dolara – dodaje se u izvještaju.
Svedok “P” je rekao da su Elšani i Daut Haradinaj bili veoma bliski.
– Elšani je vodio zarobljenički logor u selu Nasek kod Prizrena, a organizovao je i dva logora za zarobljene Srbe u sjevernoj Albaniji. Јedan se nalazio u Bićaju, južno od Kukeša, a drugi je na planini istočno od Bićaja. To je naša druga lokacija, gde nam je `N` kazao da je bio zarobljenički logor u blizini masovne grobnice. `C` nam je potvrdio da je Elšani organizovao `smještaj` za Srbe i nabavljao hranu iz Albanije. Elšani je tesno sarađivao sa klanovima Kastrati i Đeljaj iz Prizrena – piše u izvještaju.
