Kada se pomene ime profesorke dr Nadežde Basare zna se da je riječ o jednom od najvećih stručnjaka za transplantaciju matičnih ćelija u Njemačkoj i u Evropi. Više od 20 godina svijet priča o njenim uspjesima u liječenju teško oboljelih pacijenata.
Dr Basara je trenutno direktor interne klinike “Maltezer St. Franciskus”, koja se nalazi u njemačkom gradu Flenzburg u Njemačkoj. Ona je prije 22 godine iz Beograda otišla u Njemačku, a da pri tom nije znala ni riječ njemačkog; ipak joj to nije bila prepreka da nauči jezik i da napreduje, da postane docent, ali i prva žena iz Jugoistočne Evrope koja nije rođena niti se školovala u Njemačkoj, a postala je profesor medicine, piše Blic.
Ona je pet godina bila na čelu transplantacijskog centra na Univerzitetskoj klinici u Lajpcigu. Zahvaljujući dr Basari ovaj centar je po rezultatima liječenja leukemije i po broju realizovanih transplantacija na prvom mjestu u Evropi.
Njen stav je da dijagnoza rak ne znači ujedno i smrtnu presudu.
Među pacijentima koje je liječila dr Basara ima i veliki broj građana iz regiona, Srbije, Makedonije, Crne Gore, a javnost je zna i po uspešnom liječenju poznatog srpskog voditelja Dejana Dekija Pantelića, kojeg je isto tako izliječila od tumora na krajnicima. Pantelić je u jednom svom intervju istakao da, u trenucima kada se liječio u Njemačkoj i kada mu je bilo jako teško, dr Basara ga je ohrabrila riječima: “Dejane, kod mene ljudi ne umiru”.
Zahvaljujući dr Basari realizovano je 2.200 transplantacija matičnih ćelija, sa 87 odsto do 90 odsto izliječivosti pacijenata.
– Prvu transplantaciju sam uradila 1997. godine dok sam radila na transplantacionoj klinici u Idar-Oberštajnu. Samostalno sam dijagnostifikovala bolest kod pacijenta, odredila mu terapiju i uradila transplantaciju matičnih ćelija od nesrodnog donatora, tzv. alogena transplantacija. Od tada do sada sam uradila 2.200 transplatacija matičnih ćelija. U posljednjih osam godina od kada sam direktor i šef ljekara u Flenzburgu, statistika kaže da je procenat preživjelih pacijenata dvije godini nakon transplantacije 87 odsto. Te dvije godine pacijenti redovno dolaze na kontrolu i na osnovu toga se može voditi evidencija. Ovaj rezultat je na vrhu svjetske statistike – kaže ona.
Ona je za Ohrid press ispričala kako se razvijala njena karijera.
Dotorka Basara prisjetila se i svojih prvih pacijenata, a jedan od njih joj je nedavno priredio i prijatno iznenađenje.
– Prvi moj pacijent je Nijemac i zove se Berlin Lutz, a drugi Mihael Edgers. Od tada su prošle 22 godine i obojica se odlično osjećaju. Pozvala sam ih prije dvije godine kada sam proslavljala jubilej klinike na kojoj radim. I obojica su došla, što me je jako obradovalo, i tom prilikom su mi podarili nešto što nisam očekivala, a to je jedan od najljepših poklona koji sam dobila u svom životu: zlatnu medalju internacionalnog takmičenju u spasavanju ljudi iz vode. Medalju je osvojio moj prvi pacijent Lutz i sa tim su želheli da mi pokažu da su u dobroj kondiciji, ali i da žive sa elanom i pozitivnom energijom.
Ona je istakla da je za uspjeh pri izliječenju najvažnija brza dijagnostika.
– Dobra i brza dijagnostika određuje sudbinu bolesti, da li pacijent ima šansu da bude izliječen ili ne i zbog toga je naročito važna. Trenutno, kod svih malignih bolesti je neophodna molekularna dijagnostika, koja je u Njemačkoj gotova za 48 sati. Takvu efikasnost nema nijedna zemlja u Evropi, čak ni Švedska, koja se smatra za jednu od zemalja sa najboljom zdravstvenom zaštitom u Evropi.
Kad djeca doniraju matične ćelije
Tokom dugogodišnjeg iskustva, srela se sa velikim brojem pacijenata, ali su na nju najveći utisak ostavili veoma mladi pacijenti.
– Do sada sam liječila oko 40 pacijenata sa malignim bolestima i to su uglavnom bili mlađi ljudi. Uradila sam transplantaciju jednoj petnaestogodišnjoj djevojčici iz Ohrida matičnih ćelija od njenog dvanaestogodišnjeg brata. On je najmlađi donor, zbog čega je u znak zahvalnost dobio zlatnu medalju.
Foto: Youtube screenshot
Doktorka je objasnila da je u pitanju malo poznata tema, te da su za donaciju matičnih ćelija maloljetne djece odgovorni roditelji. Oni zvanično potpisuju da se slažu, ali svakako ako prihvati i samo maloljetno lice. Poštuje se i njegova želja, a ne samo želja roditelja.
– Ja uvijek poštujem želju donora, da ona bude na dobrovoljnoj osnovi, a ne pod pritiskom roditelja. Zbog toga zahtijevam da se potpiše i maloljetni donor – zaključila je dr Nadežda Basara.
Ljekar je u zaostatku ako samo jedne sedmice ne prati novine
Ako ljekar ume da liječi, onda nema nikakvih prepreka ako pritom koristi nove metode i lijekove, smatra dr Basara, i dodaje da se onkologija i hematologija u posljednjih deset godina se razvijaju vrlo brzo.
– Ako samo jednu nedjelju ne pratite literaturu i ne čitate naučne studije u medicinskim časopisima, već ste nedovoljno informisani. Istom brzinom se mijenjaju i naše preporuke za liječenje hematoloških i onkoloških bolesti. Prije početka lijčenja, prvo proveravam dijagnozu pa potom osmišljam koncept lečenja. Nažalost, moram da kažem da veći broj pacijenata iz Makedonije i Srbije dolaze na liječenje sa pogrešnom dijagnozom. Ja dijagnozu uvijek provjeravam u referentnoj laboratoriji i molekularnoj biologiji. Njemačka je zemlja koja se u svjetskim okvirima kotira kao veoma dobra za postavljanje dijagnoze, što je i preduslov za izbor protokola za liječenje. Isto tako mogu da uključim pacijente u naučnu studiju u slučaju da ne postoji registrovan lijek za njihovu bolest.
Ona dodaje da za nju ne postoji prepreka u medicini, koju ne može da savlada, kada je u pitanju ljudski život.
