Goran Šarić, teolog iz Rijeke i doktor istorije, smatra da je destabilizacija Balkana počela uništenjem Jugoslavije i upozorava na činjenicu da mnoge ulice u Hrvatskoj nose imena ustaških zvaničnika.
Šarić, koji je završio Katolički bogoslovski fakultet u Zagrebu, ističe za ruski portal “EA dejli” /EA daily/ da problem “nije toliko u samim incidentima, koliko u odnosu hrvatske vlasti prema onima koji stvaraju povoljnu klimu za pojavu takvih incidenata”.
“Predsjednik države Kolinda Grabar Kitarović daje intervju najradikalnijem desnom mediju /”Hrvatskom tjedniku”/, ljudi osuđeni za ubistva srpskih civila postaju ugledni gosti na državnim manifestacijama, velikodostojnici Katoličke crkve pišu knjige u kojima se ocrnjuje Jasenovac…
Režiseri koji snimaju filmove o `stoljetnoj srpskoj agresiji protiv Hrvatske` dobijaju nagrade grada Zagreba. Kada se to zna, tada začuđuje jedino to što su napadi na Srbe toliko `rijetki`”, objašnjava Šarić.
On navodi da sada u srpskom društvu vlada drugačija klima od one u Hrvatskoj.
Za prekid neprijateljstava na relaciji Hrvatska-Srbija neophodan je veliki napor hrvatskih naučnih i vjerskih elita, ocjenjuje on i navodi da su te elite u Hrvatskoj “više izvor neprijateljstva nego pomirenja”.
Riječki teolog Šarić upozorava da u Hrvatskoj “na riječima osuđuju ustaštvo, ali da i dalje postoje ulice sa nazivima ustaških zločinaca”.
“Predsjednica Kitarović hiljadama kilometara od Hrvatske poziva se na antifašizam, a, istovremeno, više od 3.000 antifašističkih spomenika u Hrvatskoj srušeno je do 1991. godine”, upozorava Šarić.
On smatra da je jačanje uloge Rusije i Kine – jedina šansa za uspostavljanje dugotrajnog mira na Balkanu.
“Balkanci čekaju kada će se ruski medvjed probuditi iz zimskog sna i uzeti stvar u svoje ruke”, navodi Šarić.
On je poznat po stavocima u kojima nastoji da ukazuje na pozitivne stvari u odnosima Hrvata i Srba. Tako je oštro reagovao poslije napada na vaterpoliste “Crvene zvezde” u Splitu.
“U novembru 1917. ruske novine `Izvjestija` objavile su senzacionalan članak, sadržaj tajnog Londonskog ugovora koji je 25. marta 1915. potpisan između Antante /Velika Britanija, Rusija i Francuska/ i Italije. U zamjenu za napuštanje veza sa Centralnim silama /NJemačka, Austro-Ugarska i Turska/, Italiji je obećana gotovo cijele istočna obala Jadrana.
Srbija je trebala dobiti ostatak dalmatinske obale, Slavoniju i BiH, dok je odluka o tome hoće li Hrvatska pripasti Mađarskoj ili ući u neku smanjenu Austrougarsku ostavljena za kraj rata”, podsjetio je tada Šarić hrvatsku javnost.
On je naveo da srpskim vojnicima taj ugovor nije puno značio, pa su oslobodili cijelu Dalmaciju i došli sve do Rijeke gdje je situacija 1918. postala dramatična.
“Prvo je u riječku luku uplovila italijanska ratna flota na čelu sa brodom `Emanuele Filiberto`, a zatim je u grad ušao i pukovnik Maksimović sa 700 srpskih vojnika.
Nakon toga dolaze i Amerikanci, Britanci i Francuzi, pa se u Rijeci našlo odjednom čak pet savezničkih vojski. Od pukovnika Maksimovića traženo je da se povuče 20 kilometara, ali su srpski vojnici samo prešli most, ostali u istočnom djelu grada i tako ga sačuvali od pada u italijanske ruke”, podsjetio je Šarić
“Srbija podjelu Hrvatske nije dozvolila”, zaključio je riječki teolog.
