Službeniku koji radi u zgradi državnih institucija u Sarajevu Draganu Mijoviću u utorak je oštećeno vozilo na parkingu u Visočkoj ulici u centru grada.
Nakon prvobitnog šoka, u nastavku je uslijedilo nešto što se u današnje vrijeme dešava vrlo rijetko.
– Zatekao sam svoj parkirani automobil s polomljenim lijevim farom. Prizor me veoma uznemirio i, onako ljut, jedva sam primijetio u dnu šoferšajbne omanji papir u najlonskom omotu. Brzo sam uzeo da ga pročitam, očekujući psovke i prijetnje nekog silnika koji to parking mjesto svojata i koji mi je namjerno oštetio vozilo. Na to sam pomislio jer mi je prije nekoliko godina neki “fini gospodin“ pred zgradom na Grbavici krvnički isparao pola automobila. Ali, kada sam razabrao šta piše na tom papiru, ostao sam, naprosto, zatečen. Tu je, naime, stajalo da se neki Faruk puno izvinjava zbog nanesene štete i kaže da ga obavezno pozovem na krupno podebljano napisan telefonski broj – ispričao je Mijović.
Kada je, kako navodi dalje, savladao prvu nevjericu, pozvao ga je i predstavio se, a s druge strane čovjek se ljubaznim glasom nastavio izvinjavati.
– Rekao mi je da se okretao i nije dobro vidio i, eto, desilo se. Dalje kaže da ja štetu saniram i da će on podmiriti sve troškove, i da se plašio da kiša ne uništi njegovu ceduljicu pa ju je umotao u najlon. Da čovjek ne povjeruje, s obzirom na skoro svakidašnja negativna iskustva u istim ili sličnim slučajevima. Obećah Faruku da ću potražiti polovan, što jeftiniji far pa ćemo se čuti, što sam i učinio istog dana. Odlučio sam naplatiti samo cijenu fara od 40 KM, jer se za manje nije mogao naći, a ja sam sa svoje strane preuzeo troškove montaže hodanja oko nabavke, kao i sijalice, koja je, takođe, stradala – kazao je Mijović.
Kako je nastavio, sutradan su se našli.
– Kao i ja, Faruk je došao deset minuta ranije na dogovoreno mjesto. Preda mnom je stajao mlađi čovjek prijatnog izgleda i cijela njegova pojava odavala je utisak skromnosti i neke patrijarhalne čestitosti. Odmah mi je dao novac i požurio da pogleda je li s farom sve u redu i ima li kakvih vidljivih tragova “njegove nepažnje”, za koju se ponovo izvinjavao, jer, eto, napravio mi je posla, a i neprijatnosti. Ja sam njemu zahvalio, uvjeravajući ga da mi je ovaj mali incident dao priliku da sretnem takvog čovjeka. Pobliže se upoznasmo i saznah da se zove Faruk Ahmet Uzuntaš, Turčin je koji u Sarajevu živi i radi već 15 godina – govori Dragan.
Rastali su se kao iskreni prijatelji. Kamo sreće i pameti, dodaje Mijović, da se svi nesporazumi među ljudima ovako završavaju.
– Ovakvi nam primjeri vraćaju vjeru u ljude u današnjim degradiranim i dobrano poremećenim međuljudskim odnosima. Oni nas tjeraju na ozbiljno razmišljanje i preispitivanje vlastitih postupaka i stavova. Zato je potrebno u svakoj prilici isticati ovakve hvale vrijedne primjere ljudskog poštenja, to je i razlog što sam se s ovih nekoliko redaka obratio vašoj redakciji – poručio je Mijović.
