U Beranama kao i u čitavoj Crnoj Gori hiljade i hiljade građana ustalo je u odbranu svetinja SPC i danima protestuje protiv nedavno donesenog Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Povodom posljednjih događanja oglasio se i mladi Beranac otvorenim pismom Milu Đukanoviću, predsjedniku Crne Gore, koje prenosimo u cijelosti:
Pišem ti iz grada Berana. Grada koji je važio za jednog od jačih privrednih gradova na sjeveru. Sin sam čestitog i poštenog čovjeka kojeg si ti 1999. godine rasplakao, ostavljajući ga bez posla, zatvarajući fabriku za preradu kože „Polimka“ u Beranama. Zapamti da ćeš mi odgovarati za svaku prolivenu suzu mog oca! Stavljajući fabriku pod stečaj, zapečatio si sudbinu čak oko 700 porodica, Đukanoviću. I ako si se zakleo, onda kada te je još krasila čestitost, generalnom direktoru fabrike da ukoliko se „Polimka“ zatvori da ćeš prvo ti biti kriv, pa on. Zatvorio si i nju, i sve ostale privredne gigante u Crnoj Gori, i tako ugasio crnogorsku privredu, i odlučio sudbinu na stotine hiljada porodica. Zarad čijih interesa, Đukanoviću?
Pa prvenstveno zarad interesa SAD, čiji si projekat preuzeo odmah po odlasku u Ameriku. Tim projektom se Crna Gora morala uništiti po svaku cijenu. Takođe si je uništio Đukanoviću, zarad interesa svoje porodice, kumova, i prijatelja. Sve tačke instaliranog američkog projekta si ispunio. Za 30 Judinih srebrnjaka si 1998. godine, izdao svog prijatelja, kuma i brata – Momira Bulatovića.
Potpomognut mafijom, poslije pokradenih izbora stupaš na čelu države, i počinješ da ostvaruješ snove naših neprijatelja. Počinješ 2006.godine, kada Crnu Goru zajedno sa mafijom i tajkunima odvajaš od kičmenog stuba koji se zove – Srbija. Odvajaš dva oka u glavi, ne mareći za volju naroda. Tog nesrećnog proljeća je volja naroda bila – NE!
Nisi mario za to. Već Amerikancima odmah ispunjavaš još veći san 2008. godine, kada protivustavno bez referenduma, i bez iskazane volje naroda ti priznaješ lažnu „državu“ Kosovo, i time zauzimaš mjesto najvećeg crnogorskog izdajnika Crne Gore. Zabadaš drugi nož u leđa Srbiji, državi koja te je othranila, državi čiji si bio politički učenik.
Treći američki san ispunjavaš 2017. godine, kada si Crnu Goru gurnuo u kandže Nato alijanse, one alijanse Đukanoviću koja je 1999. godine besomučno bombardovala tvoju zemlju, i ubijala djecu. Nisi mario za to. Crnu Goru si uveo u taj savez Luciferovih sluga, bez raspisivanja referenduma na kojem bi narod iskazao svoju volju. Ali ti si znao kakva bi narodna volja bila, i kukavički si to izbjegao.
Krajem 2019. godine, želiš im ispuniti i četvrti san, posljednji, možda i presudni za narod u Crnoj Gori. Ali ćeš u ispunjavanju tog đavoljeg cilja i nauma polomiti zube, Đukanoviću. Želiš da nam zatreš vjeru i identitet? E pa budi siguran, kunem ti se u Ostrog i u Đurđeve Stupove da ti nećemo dozvoliti da otmeš našu đedovinu, Đukanoviću! I nismo mi nikakvi državni neprijatelji kako nas ti nazivaš, već smo ovoj državi veći prijatelji od tebe samog.
I mi smo Crnogorci, Đukanoviću. Za razliku od tebe, tvoje porodice, prijatelja i kumova, mi ovoj državi nismo uzeli ništa, a dali smo joj sve. Naši prađedovi su životima gradili temelje ove države, i sad ti misliš da ćemo ti olako dozvoliti da te temelje srušiš, i sagradiš svoj privatni feud za tebe i tvoju porodicu i prijatelje. E budi svjestan, Đukanoviću da nećemo dozvoliti da nam od naših svetinja stvoriš muzejska zdanja, hotele, restorane i motele. Ne može, Đukanoviću! Shvati, gotovo je! Kraj je došao!
I želim da ti kažem još samo jedno. Odgovaraćeš za svaku prolivenu suzu naših majki i očeva. Za sve što si uradio ovoj zemlji, i ovom napaćenom narodu odgovaraćeš Đukanoviću, životom ti se kunem!
