Momir Čelebić iz Žepča donedavno je bio jedini Srbin mesar zaposlen u Mesnoj industriji “Bajra”, jednoj od najuspješnijih firmi u BiH, sa oko 1.000 zaposlenih radnika.
Međutim, prije tri dana dogodio se skandal, koji se brzinom svjetlosti proširio cijelom srednjom Bosnom. Momir je dobio otkaz i to, kako on sam tvrdi, iz bizarnog razloga: optužen je da je mušterijama “podvaljivao” svinjsko meso!
Čelebić kaže da, kao profesionalac i odgovoran radnik nikad ne bi sebi dopustio tavu nepodopštinu: da u mesnici koja ima halal sertifikat prodaje svinjetinu i vara mušterije!
O tome da li je otpušten samo zato što je Srbin, Momir se ne izjašnjava, bar ne javno, ali se od Travnika, gdje je sjedište firme “Bajra”, do Žepča pronosi anegdota po kojoj su mu navodno šefovi rekli: “Nemoj misliti da si ti jedini Srbin koji radi kod nas; ima jednog u Čapljini, on je Hrvat”.
Foto: Albin Smajlović/zepce.ba
Uprkos brojnim pokušajima, nismo uspjeli da stupimo u kontakt s Hajrudinom Haseljićem, vlasnikom i direktorom Mesne industrije “Bajra”, jer se nije javljao na službene telefone, niti odgovorao na mejl kompanije.
S druge strane, otpušteni mesar ne bježi od javnosti. Opširnim statusom na svom Fejsbuk profilu, Momir se javno oprostio od dojučerašnjeg gazde, poručivši mu, da se ne bi vratio na posao, sve i da ga direktor moli.
– Radnik sam ja i preživjeću i bez tebe. Mesare danas traže širom Evrope. Žalosti me tvoj ferman iz Travnika, žalosti što si me otresao, odbacio i poturio mi “svinjeće kukavičije jaje”. Ne znam kako se to zove u poslovnom svijetu, niti mogu da nađem prigodan izraz – poručio je Momir Čelebić svom dojučerašnjem gazdi Hajrudinu Haseljiću Bajri.
Momirove riječi pobudile su simpatije njegovih sugrađana i brojne komenatre.
“Momire legendo, zbog tebe sam dolazio”, “moja noga više tamo neće kročiti”, neki su od komentara.
– Bravo Momire, neka si mu rekao, podržavam te, svi mi dobro znamo ko si ti, a ti si jedan častan i pošten čovjek i mnogi mi smo u tu Bajrinu mesnicu dolazili upravo zbog tebe i tvog profesionalizma. Ne brigaj ti, za takve ljudske gromade kao ti uvijek će posla biti. Bajra je u ovom slučaju na gubitku, a nek sad, eto, zaposli kakvog hadžiju iz SDA; oni su prioritet. Tebi želim svu sreću u daljnjem radu – napisala je Suada iz Žepča.
Foto: Albin Smajlović/zepce.ba
Uz Momirovo dopuštenje, prenosimo njegovo opširno otvoreno pismo upućeno Hajrudinu Haseljiću, vlasniku Mesne industrije “Bajra” Travnik.
“Do 25.02. bio sam tvoj radnik, radnik Mesne industrije ‘Bajra’ za koju kažu da je jedna od najuspješnijih kod nas. Bio sam šef i mesar u mesnici koja je u Žepču.
Za tri nepune godine – napravili smo dobrog posla, prodali tone i tone mesa, preko mojih ruku je prešlo mnogo novca i za svaku marku postoji račun.
Naši računi su bili čisti. Ti gazda ja radnik, nije bilo godišnjeg, ali ne žalim se. Zdrobljene noge, poslije saobraćajke koju sam imao – dolazio sam na posao, u invalidskim kolicima.
Sada zdrobljenog srca i u nevjerici pišem ovo pismo.
Iz Travnika je stigao ferman da više nisam tvoj radnik. I to bi bilo u redu da si mi fino rekao: ‘Momire, ne trebaš nam više’, ali optužba je podmukla, nečovječna i – lažna.
Ti si mi personifikacija firme Bajra, zbog toga ti pišem lično, optužio si me da sam u najboljoj mesnici u Žepču, mesnici ‘Bajra’ koja ima halal certifikat – prodavao svinjetinu.
Dragi Bajra, ja držim do čojstva i svinjetina nikada nije bila u tvojoj mesnici, nikada svojim mušterijama ne bih prodavao lažno meso. Kada bi neko od mušterija pitao da li je meso uvezeno iz Brazila ili Argentine, prvo sam sebe, pa onda i njih ubjeđivao, da je junetina sa Vlašića, da sve miriše na friško i da kod Bajre nema lošeg mesa. Nisam ja prodavao meso – ja sam u Žepču stvarao tvoj brend.
Foto: Albin Smajlović/zepce.ba
Nažalost, samo nekog ko se kao ja zove Momir, možeš optužiti da prodaje svinjetinu. Žao mi je što si zaigrao na tu kartu, prljavu igru, traženja izgovora za davanje otkaza. I, da, u mojoj avliji nema niti jedna svinja. Radnik sam ja i preživjet ću i bez tebe. Mesare danas traže širom Evrope. Ne brigaj za mene.
Od mene nećeš čuti ružne riječi za tvoju kompaniju, ja svoje poslodavce, ni bivše ni sadašnje, ne klevetam. Pitaj Osmana i Sabahetu kakav sam radnik, kakav sam bio prema njima i šta sam sve činio da se ime tvoje mesnice, po dobru, pročuje na daleko.
Znam da je ovaj moj status krik u prazno, doći će do tebe ali ćeš ga prećutati, precrtao si jednog radnika i tačka.
Nisam političar da jadikujem kako sam dobio otkaz zbog toga što sam Srbin i ne pada mi na pamet da se uvlačim u tu vrstu priče,
Žalosti me tvoj ferman iz Travnika, žalosti što si me otresao, odbacio i poturio mi ‘svinjeće kukavičije jaje’. Ne znam kako se to zove u poslovnom svijetu, niti mogu da nađem prigodan izraz.
I da me zoveš – ne bih se vratio, da ne pomisliš da je ovo moje obraćanje molba za posao.
Želim ti mnogo sreće u poslu i ne zaboravi da si ti veliki, upravo zbog toga što mi ‘mali’ pošteno radimo za tebe.”
