Aktuelnu epidemiološku situaciju u Republici Srpskoj, koja je zadovoljavajuća, moglo bi da pogroša eventuelno nekontrolisano širenje infekcije u zdravstvenim ustanovama, naglašava specijalista epidemiolog u Institutu za javno zdravstvo RS Jelena Đaković Dević.
Prema njenim riječima, problem bi nastao i kad bi došlo do širenja zaraze u ustanovama socijalne zaštite i domovima za stare u kojima borave ljudi koji su podložni razvijanju teže kliničke slike bolesti.
– U tom slučaju mogli bismo očekivati kako već broj oboljelih, tako i, eventuelno, veći broj smrtnih ishoda. Ako se naše stanovništvo i dalje bude pridržavalo preporučenih mjera, ne očekujemo veće širenje zaraze u zajednici. Dakle, svi i dalje moramo da budemo strpljivi, kako bismo održali ovakav tok epidemije – kaže Devićeva u intervjuu za Srpskainfo.
Kako se, zasad, drži zdravstveni sistem Srpske?
– Zdravstveni radnici podnose veliki teret u obezbjeđivanju najboljeg liječenja građana i vode borbu za svaki život. Za mjesec dana, evidentirano je da su zdravstveni radnici činili oko četiri odsto od ukupnog broja novooboljelih. Za sada smo zadovoljni, jer je riječ o pojedinačnim slučajevima. Nismo imali dalje širenje infekcije u zdravstvenim ustanovama, što nam je jako važno.
Da li je u Republici Srpskoj dostignut maksimum epidemije korona virusa i šta to znači?
– Republika Srpska i dalje bilježi postepen rast oboljelih i još ne možemo govoriti o maksimumu. Situacija jeste ozbiljna i zahtijeva oprez.
U kojoj mjeri smo uspjeli da usporimo tok epidemije i koji faktori su uticali na to?
– IJZ je, u saradnji sa Ministarstvom zdravlja RS, od pojave epidemije u Kini perduzeo sve mjere kako bi se spremnost zdravstvenog sistema podigla na viši nivo. Kako je epidemija odmicala, tako su se uvodile i preporuke prema građanima i zdravstvenim ustanovama. Najvažnije aktivnosti HES domova zdravlja bile su istraživanje svakog potvrđenog slučaja i njegova hospitalizacija ili izolacija, te traženje njegovih kontakata. Ove aktivnosti su, sa mjerama u zajednici, bile ključne za usporavanje epidemije.
Da li bismo, da nije bilo preventivnih mjera, bili u nekom talijanskom ili španskom scenariju?
– Teško je to tvrditi, ali je činjenica da je Republika Srpska od početka pokazala ozbiljnost i nije podcijenila mogućnost pojave i širenja virusa. Sve mjere su bile blagovremene i adekvatne i pomno planirane. Za sada smo jako daleko od situacije u Italiji i Španiji, ali moramo biti svjesni da se situacija može promijeniti, zbog čega moramo da poštujemo sve donesene mjere.
Da li može da se pretpostavi koliko je ukupno ljudi u Srpskoj pozitivno na korona virus?
– U skladu sa do sada dostupnim podacima, za ovu zarazu karakteristično je da većina inficiranih ili nema simtome respiratorne infekcije ili ima određenu blagu kliničku sliku. To znači da većina nas i može biti zaražena, a da to ne zna. Sigurno je da imamo određeni broj zaraženih osoba, koje nisu otkrivene. Naravno, nama bi bile potrebne mnogo opsežnije studije koje bi mogle dati podatak koji je to procenat stanovništva koji je bio u kontaktu sa virusom, a nije otkriven.
Koliko su opasni oni koji nemaju simptome?
– Rizik dobijanja infekcije od osobe koja ne pokazuje simptome je, generalno, niži u odnosu na osobu koja pokazuje simptome. Ali, ipak, većina ljudi zaraženih virusom pokazuje blage simptome, zbog čega je moguće infekciju dobiti i od njih. Ne možemo isključiti te osobe kao potencijalne i veoma značajne prenosioce zaraze.
Kada je, od pojave zaraze, najveća aktivnost ovog virusa i šta je tada najvažnije preduzeti?
– Epidemija pokazuje određeni tok koji zavisi od nekoliko faktora – načina ulaska virusa u zemlju, blagovremenog otkrivanja prvih slučajeva, vremena početka primjene mjera, starosne strukture populacije, starosne strukture oboljelih. Iza nas je mjesec dana tokom kojih smo imali postepen rast oboljelih. U daljem toku epidemije od izuzetne važnosti je nastavak striktog pridržavanaj svih propisanih mjera, kao i prilagođavanje strategije toku epidemiološke situacije. Koliko će se epidemija korona virusa proširiti na populaciju, zavisiće u velikoj mjeri od sprovođenja protivepidemijskih mjera i ponašanja pojedinaca.
Čega mora da bude svjestan svako od nas?
– Da kao pojedinac utiče na tok epidemije i da će svojom odgovornošću spasiti ne samo sebe, nego i osobe iz svoje okoline koje možda imaju neku hroničnu bolest, pa bi korona virus za njih bio rizična za dobijanje teže kliničke slike. Neophodno je da u ovom trenutku pokažemo odgovornost i prema sebi i prema cijelom društvu. A trenutni ciljevi javnozdravstvenih mjera su da se prenos uspori koliko je to moguće, da obezbijedimo liječenje pacijenata i da smanjimo pritisak epidemije na zdravstvene ustanove.
U kojoj mjeri smo, do sada, proširili saznanja o korona virusu?
– Radi se o virusu koji je u Kini prvi put identifikovan među ljudima. Naša iskustva sa virusom još nisu kompletna i ne raspolažemo svim epidemiološkim i kliničkim karakteristikama virusa. Kroz epidemiju učimo o ponašanju ovog virusa i najboljim načinima za smanjenje njegovog širenja. Postoje određeni podaci u skladu sa kojima radimo, ali i o njima će se tek moći raspravljati i zaključivati nakon što epidemija prođe. Ono što je i dalje izazov, jeste relativno lako širenje bolesti, nedostatak vakcine, nepostojanje specifičnog lijeka.
Dobro, a šta znamo o ovom virusu?
– Glavni način prenosa virusa je putem kapljica, odnosno kašljanjem ili kijanjem, a koje mogu kontaminirati predmete u neposrednoj blizini oboljele osobe, pa su bitne preporuke održavanja socijalne distance. Inkubacija traje od jedan do 14 dana, a simptomi se najčešće javljaju između petog i šestog dana od izlaganja. Simptomi su temperatura, umor, suvi kašalj, a dešava se i začepljenost nosa, grlobolja, proliv. Simptomi počinju postepeno i najčešće su blagi, pa ih neki i ne pokazuje, dok virus kod drugih može da izazove težu kliničku sliku. Uglavnom su to stariji i oni sa hroničnim bolestima, poput hipertenzije, bolesti srca, dijabetesa.
Da li je među preminulima bilo i mlađih, zdravih ljudi?
– Uglavnom je riječ o strijima osobama koje su imale i pridružene hronične bolesti. Letalitet u Republici Srpskoj je oko tri odsto, ali se ova brojka stalno mijenja.
Kada bi ova epidemiaj mogla da bude završena?
– Svaka epidemija ima svoj prirodni tok. Kad smanjimo mogućnost prenosa virusa sa osobe na osobu, odnosno, kad u populaciji budemo imali manje osjetljivih osoba na infekciju u odnosu na broj zaraženih, moći ćemo govoriti da se epidemija primiče nekom svom kraju. To najviše zavisi od ponašanja ljudi, ali i ponašanja samog virusa. Zato treba da budemo strpljivi, da ne ugrozimo ono što smo učinili do sada na usporavanju epidemije.
Sticanje kolektivnog imuniteta
Kako se stiče kolektivni imunitet i kada ćemo mi to postići?
– To je pojava koja se javlja ako je veći dio populacije imun na pojavu određene zarazne bolesti. On se može postići vakcinisanjem stanovništva i sticanjem imuniteta nakon što osoba preboli bolest. U slučaju korona virusa, vakcine nema, a ciljano izlaganje stanovništva virusu, kako bi prebolilo ovu bolest, nosi jako veliki rizik za pojavu većeg broja smrtnih ishoda i velikog pritiska na zdravstveni sistem, koji to svojim kapacitetima ne bi podnio.
Zato smo se odlučili za drugačiji način borbe protiv epidemije korona virusa, a to su sve one mjere koje su uvedene kako bi se spriječilo širenje zaraze. Takođe, da bismo generalno procijenili imunitet našeg stanovništva, bilo bi neophodno sprovesti opsežnije studije koje bi proučavale kretanje antitijela u krvi osoba nakon preležane bolesti i otkrivanja antitijela kod asimptomatskih nosilaca virusa.
