Poslije nedavne potvrde poslanice PDP-a Jelene Trivić da se ne isključuje mogućnost kandidature za gradonačelnika Banjaluke, što je u suprotnosti sa zvaničnim stavom gradske organizacije ove stranke, odlučili smo da, kroz generalije i ključne informacije o oba kandidata, istražimo ko je u prednosti i ko od njih dvoje, na krajeva, može osvojiti Banjaluku i konačno prekinuti kraj vladanja SNSD-a u našem najvećem gradu.
Za početak, krenućemo od političke karijere oba, potencijalna kandidata.
Politička istorija
Za razliku od mnogih, Stanivuković je „dijete“ PDP-a: u stranci je od gimnazijskih dana, prolazeći kroz sve stranačke filtere, od člana mjesnog odbora, mjesta predsjednika organizacije Mladih Gradskog odbora, odbornika u gradskoj skupštini (najmlađi odbornik u istoriji skupštine), pozicije predsjednika Gradskog odbora PDP-a, pa sve do današnje pozicije narodnog poslanika.
S druge strane, Jelena Trivić se u politiku uključila tek prije nekoliko godina, a prve korake načinila je u SDS-u, gdje su je, odmah po uključenju, postavili na mjesto predsjedniika Odbora za ekonomiju Gradskog odbora SDS-a, u vrijeme kad je banjalučki odbor ove stranke vodio sadašnji DNS-ovac Ognjen Tadić. Iz SDS-a odlazi nakon što nije uvrštena na izbornu listu ove stranke. Razočarana u SDS, u PDP prelazi 2015. godine, a godinu poslije, na krilima podrške upravo Draškove podrške, Trivićka ulazi u Glavni odbor PDP-a, a zahvaljući Stanivukovićevom zalaganju, 2016. godine dobija priliku da se okuša u borbi za poslanički mandat. Stranka i Draško joj tada daju najveću logističku prednost – kompenzacioni mandat.
Četiri puta manje glasova
Na opštim izborima 2016. godine, sa svega 23 godine, Stanivuković je osvojio 20.186 glasova. Dakle, cijelih 10 puta više nego što je osvojio 2016. godine, kad je postao odbornik u gradskoj skupštini. Još zvučnije je da od svih glasova PDP-a u Banjaluci, osvojio nevjerovatnih 70 odsto.
U isto vrijeme, Jelena Trivić u Narodnu skupštinu nije ušla direktno, nego posredno – kompenzacionim mandatom, jer je osvojila 5.000 glasova, dakle četiri puta manje od Draška.
Popularnost
Iako smo se do sada bavili suvim brojkama, vrijeme je da pređemo na teren na kojem su oboje jako dobri – popularnost i komunikacijom sa narodom. Kako god bilo i ko god od njih osvojio priliku da se bori sa poziciju prvog čovjeka našeg najvećeg grada, oboje su odlični u razumjevanju potreba naroda, kojem se obraćaju i čije interese zastupaju. Međutim, Draškova prednost je što je, po opštoj ocjeni, „bliži“ sa narodom, jer nema „akademsku udaljenost“ od običnog čovjeka, što, s druge strane, karakteriše Jelenu. U tom smislu, Trivićka više asocira na aktuelnog gradonačelnika.
U proteklom periodu, Stanivuković je pokrenuo više stotina konkretnih akcija, usmjerenih na poboljšanje ekonomskog i socijalnog položaja građana, ne prezajući da pritom uđe u opasnu borbu sa režimom i njegovim najistaknutim predstavnicima. Doslovno, svakodnevno je sa svojim narodom. Mnoge od njegovih akcija prepoznala je i sama vlast, pa je brže – bolje trčala da ispuni zahtjeve koje je istakao.
S druge strane, osim deklarativnog zalaganja u poslaničkim klupama, od Trivićke do sada nismo mogli da vidimo gotovo nijednu konkretnu akciju na terenu. Istini za volju, u skupštini se upuštala u žustre polemike sa predstavnicima režima, ali to nije potkrepljivala „silaskom“ među obični narod, kao što to radi Draško. Kad je riječ o političkom kredibilitetu, mora se spomenuti i da je jedna od njenih, velikih mrlja u političkoj karijeri činjenica da se, deklarativno, zalagala za ukidanje tzv. duplih plata, a da se tog principa nije sama pridržavala, zadržavajući dvije istovremene plate – jednu na fakultetu i drugu u skupštini.
S druge strane, Stanivukovićev kredbilitet do sada nije ozbiljno doveden u pitanje, ne računajući, naravno, redovna režimska podmetanja tipa „tajkunski sin“ i slične, režimske specijalitete. Uostalom, koga režim više napada i zašto – Draška ili Jelenu?
Čije su šanse veće?
S jedne strane, imamo Stanivukovića koji je, po popularnosti u narodu, brojnim istraživanjima javnog mnjenja i na kraju izbornim rezultatom, sa pravom istakao kandidaturu sa gradonačelnika. Podsjetimo se, Stanivuković je kandidaturu istakao još u decembru 2018. godine, svjestan da se radi o dugoj borbi u kojoj biračima mora biti jaasno postavljeno ime predstavnika opozicije koji je u stanju da obori režim, bar kad je riječ o Banjaluci.
Sva dosadašnja istraživanja govore u prilog tezi da je Stanivuković za opoziciono opredijeljene birače najbolji mogući izbor. Svi drugi, mogući kandidati, koji su se pominjali u javnosti, poput Jelene Trivić, ali i Ozrena Perduva („Pokret pravde“), Stefana Blagića (“Restart“) i nekih drugih, ne preskaču nivo statističke greške. Koliko god bili iskreni u borbi protiv režima, oni nisu dovoljno prepoznati u narodu da bi mogli da izađu na liniju kandidata aktuelnog režima.
Poslije svega, dilema o tome koje najbolji opozicioni kandidata i ne postoji. A, na opoziciji je da se okupi oko najboljeg kandidata kako bi najesen preuzeli Banjaluku, a poslije dvije godine, i cijelu Srpsku.
