Ujedinjena Srpska nije imala ni trunke prljave kampanje, niti negativnih usmjerenja na svoje političke protivnike, kaže predsjednik stranke dr Nenad Stevandić.
Sumirajući utiske iz proteklih mjesec dana, Stevandić u intervjuu za Srpskainfo naglašava da ovakva kampanja u doba pandemije do sada nije postojala, pa se ne može porediti s bilo kojom drugom.
– Konstanta su naša „balkanska pravila“, podmetanja, targetiranja i makijavelistički princip da se o neprijatelju šire glasine. Ujedinjena Srpska to nije radila. Izbori su se sveli samo na borbu za glasove kako pozicije i opozicije, tako i unutar koalicionih partnera. Borimo se za vrijednosne principe, za ljude, organizaciju i napredak, tako da, osim trpljenja prljavih poteza sa obje strane, nismo se doticali ničeg prljavog u kampanji, već smo konstantno radili po našem planu. Ukratko, mirno i organizovano čekamo brojanje i sigurni smo da pobjeđujemo – kaže Stevandić.
Ovo je bila godina dijeljenja stranaka, svakakvih koalicija, pa čak i promjene strane u posljednji čas, kao što je to učinio DNS. Kakva je situacija u Ujedinjenoj Srpskoj?
Što se tiče podjela i rascjepa, US nema takve probleme, jer nije samo dokazivala da je nesalomljiva u pobjedi nad CIK-om, koji je pokušao da nas eliminiše. Podjele su zadesila druge stranke, pogotovu one koje su nas na neki način „kinjile“ ili pokušale da vrbuju naše ljude dok se čekala sudska odluka o zabrani izlaska na izbore. Mi smo isključivo rasli i jačali. To vrijeme je zaista bilo majstorsko rešeto i vidjeli smo sav jad i čemer političke scene, ali smo se i izdigli iznad njega. Što se tiče DNS, svako ima svoj put i platiće svoje fakture. Računi stižu za nekoliko dana i sigurno neće biti mali, kao što neće biti mali ni SDS-u, koji ima mnogo računa i očekuje pravi debakl, zbog čega mi je čak pomalo i žao. Ali ta ideja sabornosti koju je nekad nosio SDS je već dugo u Ujedinjenoj Srpskoj, koja se etablirala kao partija ozbiljne nacionalne politike,pored svih drugh stvari koje smo promovisali – od imenovanja najmlađih kadrova na najviše funkcije, pa do programa za tzv. fokus grupe, žene, penzionere i porodične ljude.
Dosta kadrova je nakon rascjepa u DNS došlo kod vas?
Jeste, ali i prije nego je skoro čitav aktiv žena DNS Banjaluka, s predsjednicom na čelu, došao kod nas, dolazili su nam i drugi ljudi. Među njima je najviše odbornika PDP, a u posljednje vrijeme i dugogodišnji prijatelji iz stare garde SDS, kojima je trebalo više vremena da se uvjere da jedino tako neće izgubiti politički identitet. Naše ime je dio naše ideologije, mi ljude zaista ujedinjujemo, pogotovu dobre ljude kojih ima u svim strankama, ali najviše je onih koji nisu bili nigdje, a izabrali su Ujedinjenu Srpsku. Na primjer, Natalija Trivić i Milan Petković nisu bili ni u jednoj političkoj partiji prije, a Kostadin Vasić, Slavko Dunjić i Siniša Vidović su bili visoki funkcioneri SDS. U Ujedinjenoj Srpskoj su još viši, Dunjić i Vidović su zamjenici predsjednika, a Vasić je podpredsjednik i šef našeg Kluba poslanika.
FOTO: UJEDINJENA SRPSKA
Izgleda da ste vješto izbjegli nesporazume sa SNSD iako imate suprostavljene kandidate u nekim opštinama?
Nismo mi ništa izbjegavali. Imamo dobre odnose i strateško partnerstvo na nivou RS i BiH, kao i u većini gradova, posebno u Banjaluci. I potpisali smo koalicije sa SNSD ne tražeći da oni nama vrate, jer nismo trgovci, kao što je to slučaj s nekim partijama. Imamo pet svojih kandidata za gradonačelnika i načelnike u Zvorniku, Osmacima, Stanarima, Rudom i Čajniču, a u Bratuncu podržavamo nezavisnog kandidata, koji je član Glavnog odbora SNSD. Nigdje nismo u koaliciji sa SDS i PDP, jer strateški ne možemo podržati partije koje imaju toliku zajedničku podršku iz FBiH i nekih međunarodnih krugova, koji žele praviti uporišta u RS preko SDS i PDP.
Ipak je vidljivo da se u tim opštinama vodi pravi politički lokalni rat između kandidata iz te strateške koalicije.
Zbog toga nas neke slabo kreativne kolege pokušavaju zavađati sa SNSD, što je baš toliko prljavo koliko i dečija posla. Mi imamo svoju partiju i ideologiju i uvijek igramo čisto i otvoreno. Da, lokalni odnosi u nekim mjestima su specifično loši i nepomirljivi. U Čajniču je naš kandidat Danijel Danilović tek prešao 30 godina, a SNSD-ov je davno trebao u panziju, SDS-ov je previše na funkciji. U Osmacima Milovan Rebić i u Rudom Zoran Ikonić su najbolji kandidati, veoma slično kao u Čajniču. I tu će, paradoksalno, SNSD prije pomoći SDS i PDP, ne podržavajući naše odlične kandidate, a kandidujući svoje, koji i ne žive u tom mjestu. U Zvorniku kandidatura Kostadina Vasića je odgovor na pokušaj omalovažavanja i srednjevjekovnog načina vladanja dugogodišnjeg gradonačelnika. Mladost Zvornika ćemo dobiti, a za ostalo ćemo vidjeti. U Stanarima su samo dva kandidata, naš Radojica Ćelić i kandidat SNSD, ali to je bogatstvo pluralizma i demokratije, koje ne remeti stratešku saradnju US i SNSD, koji imaju vrlo slične političke pravce u pogledu odnosa u BiH, regionu, na međunarodnom planu, a posebno u odnosima sa Srbijom.
Da se vratimo na Banjaluku. I tu se vodi odlučujuća bitka, u kojoj je Draško Stanivuković dobio vjetar u leđa u posljednja tri dana od Nenada Nešića. Kakve su Vaše procjene?
Ujedinjena Srpska tu sigurno odlučuje, jer smatramo Banjaluku zapadnom srpskom prestonicom i nećemo dopustiti da se preko hiperaktivnog Stanivukovića stvori uporište i baza za buduće sukobe i demonstracije u gradu i pravljenje uporišta za probosansku politiku. To bi u tom slučaju bio grad nesigurnosti i zato smo mi garancija pobjede Igora Radojičića, a zna se da kad nešto US kaže i potpiše, to tako i bude. Kao ozbiljni ljudi mi time ne vrijeđamo Stanivukovića kao kandidata, niti uzvraćamo na prljavu kampanju. Ali, jasno je da njegov obrazovni profil sa nezavršenim fakultetom, ni program, a ni ljudi koji podržavaju takvu kandidaturu, među kojima gotovo da i nema stručnjaka, privrednika, ljudi ostvarenih karijera i ugleda – ne može biti mjera za Banjalučane. Ambicija i hiperaktivnost su nedovoljni i Stanivuković će, nadam se, dosta naučiti poslije ove kampanje.
Znači, ubijeđeni ste da imate dobre prognoze, a US velike šanse?
Kao što vidite, Ujedinjena Srpska ima koncept, ideologiju, politiku i, naravno, sjajno rukovodstvo i kadrove sa mrežom mjesnih odbora, i zato stalno raste. Nema kod nas političke trgovine strateškim opredjeljenjima. Vidjeli ste našu kampanju, kako je brendirana i osmišljena, prilagođena epidemiološkoj situaciji, sa mnogo terenskih aktivnosti i sistemskom djelovanju na društvenim mrežama i sjajno osmišljenom video produkcijom našeg kreativnog tima. To je bilo toliko dobro da je najbolji dokaz da nas politički oponenti ili ljubomorni takmaci i njima naklonjeni mediji kritikuju što pomažemo ljudima u dezinfekciji, dijelimo im dezinfekciona sredstva, toplomjere i edukativni materijal. Pa onda u nemoći uništavaju naše bilborde, i to najviše one s damama, koje su naš ponos i ponos Banjaluke i Srpske. I kako onda da ih ne pobijedimo!
Stranka je uspjela da postane prepoznatljiva i u Srbiji i Crnoj Gori. Da li postoji neka tajna veza?
Nema tajnih, sve su javne. Prijateljstvo s Aleksandrom Vučićem, Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem nije od juče. Godinama razgovaramo na svim zajedničkim obilježavanjima važnih datuma naše zajedničke i velike istorije. Našem zajedništvu, kulturi i tradiciji na granicama se ne može tražiti pasoš, jer naš kulturni i duhovni prostor prevazilazi balkanske administrativne granice. Isti jezik se govori u našim crkvama u Americi. Australiji, Evropi, Aziji i Africi. U našem kulturnom i duhovnom prostoru sunce nikad ne zalazi. Srbofobi to nazivaju velikosrpskom politikom, a riječ je o veličini i značaju kulture. Mi smo u tom svjetlu bili prisutni na izborima u Crnoj Gori i s Kneževićem i Mandićem se osjećamo kao u svojoj kući. I u Srbiji smo javno podržavali SNS sa kojom imamo i ugovor o saradnji poslaničkih klubova. Aleksandar Vučić je vanvremenska ličnost, o kome će se suditi za 20 godina. Pričao sam s njim i u Drvaru, i u Banjaluci, i u Beogradu. Rijedak je to lider koji dugoročno i strateški razmišlja. Ima se od njega šta naučiti, a i spreman je pomoći. Srbi su dočekali mnoga svoja i tuđa oslobođenja, ali još nisu dočekali svoja ujedinjenja.
