U Nacionalnom parku Kozara ističu da žele dobre odnose sa svim subjektima čije se aktivnosti odvijaju na planini i suština je naći zajednički jezik, ali se mora znati da je Republika Srpska vlasnik zemljišta datog na upravljanje Parku i da je Park nosilac svih funkcija, projekat i regulacionih planova.
“Gore se od sada ništa neće moći uraditi bez jasne odluke i stava uprave Parka. Ko god gore egzistira, sasvim je prirodno i logično da sarađuje s Parkom i poštuje odluke Parka koje će biti u korist svih, ali koje nikako ne smiju biti na štetu Parka”, rekao je Srni vršilac dužnosti direktora Nacionalnog parka Kozara Božidar Nikoletić.
Prema njegovim riječima, ugostitelji, planinari, lovci, skijaši, udruženja građana, sportisti, rekreativci, izviđači i svi drugi subjekti na Kozari su, uslovno rečeno, podstanari.
“Mi ne želimo da ih preskočimo, ali moraju se prilagoditi Parku, a ne Park njima. Takođe, kad su u pitanju jedinice lokalne samouprave, ne može samo Prijedor nositi ni teret, a ni benefite u vezi sa Parkom. O budućnosti Parka razgovaraću s gradonačelnicima i načelnicima najprije Gradiške i Kozarske Dubice, čije se teritorije, kao i Prijedor, graniče s Parkom, a potom i Banjaluke, Novog Grada i Kostajnice koje gravitiraju Kozari”, poručio je Nikoletić, koji je krajem decembra preuzeo dužnost prvog čovjeka Parka.
Povećanje broja posjetilaca zabilježili su svi nacionalni parkovi u regionu, a neki i udvostručili, usljed ograničenja putovanja u godini korone. Tako je NPK imao rekordnih 134.000 posjetilaca, za oko 4.000 više nego u 2019. godini. Podatak nije potpun budući da nisu precizno registrovani ulasci ni iz pravca Gradiške, gdje se ovih dana postavlja naplatna rampa, a ni iz pravca Kozarske Dubice gdje je do manastira Moštanica put asfaltiran, a dalje je šumski put koji mogu koristiti terenska i teretna vozila i koji bi se s relativno malo ulaganja mogao osposobiti i za putnička vozila.
“Mi u ovoj godini planiramo da dio te dionice koja je u sastavu Parka naspemo i uredimo. Očekujemo da i za dio izvan Parka to isto urade opština i šumarija Kozarska Dubica, a potrebno je i da se na tri mjesta urade propusti”, naveo je Nikoletić.
Osim toga, u kratkoročnim planovima su reorganizacija poslovanja u strukturalnom i personalnom smislu, obnova dvaju postojećih bungalova i izgradnja još jednog, sanacija stepeništa, proširenje avantura parka, razvoj info centra, adaptacija muzeja, uređenje izletišta i penjališta, jačanje zimske službe, te izgradnja puta od vile Vlade Republike Srpske do skijaških staza čime bi se rasteretila i postojeća komunikacija i, eventualno, povećali kapaciteti parkinga.
“Na tenderu je izabran izvođač i treba da se počne s radovima, ali se pojavio problem jer projektovani put na jednom mjestu zahvata skijašku stazu nekih pet-šest metara. Ako bismo to izmjštali, onda bi nam na drugom dijelu znatno poskupio posao jer bi bili potrebni potporni zidovi i dosta nasipanja, a smatram da bi bilo korisnije taj novac uložiti u uređenje dodatnih parking mjesta dužinom ovog novog puta gdje god bude prostora za to”, pojasnio je Nikoletić.
On je istakao da je poslovanje Parka u finansijskom smislu stabilno, da polovinu od 1,4 miliona maraka godišnje obezbjeđuje Vlada Republike Srpske, a polovinu Park iz vlastitih prihoda kao što su prodaja ulaznica, sanitarna sječa i lov, te da se razvojni projekti realizuju uz pomoć donatorskih sredstava i u saradnji sa Fondom za zaštitu životne sredine, Razvojnim programom UN, Agencijom za ekonomski razvoj grada Prijedora “PREDA-PD”, turističkim organizacijama…
“Na taj način postižemo održivost i, uslovno rečeno, manja ulaganja. Za sve dugoročne planove, bilo po važećim prostornim i regulacionim dokumentima bilo da se oni revidiraju, potrebna je uključenost svih subjekata – Vlade i resornih ministarstava, okolnih lokalnih zajednica, stranih donatora i ozbiljnih investitora, budući da se samo kapitalnim investicijama može znatno povećati iskorištenost kapaciteta Kozare koja je sada na svega oko deset odsto”, naglasio je Nikoletić.
Jedini hotel na Mrakovici je u stečaju i traže se potencijalni investitori, a u ekspanziji je velnes turizam koji Kozari nedostaje i koji bi stvorio vrhunsku destinaciju u kombinaciji sa onim što ona već ima – prirodna bogatstva flore i faune, bogato istorijsko nasljeđe, domaću gastro ponudu i sportsko-rekreativne terene za bicklizam, planinarenje, kvadove…
“Taj odnos kratkoročnog i dugoročnog ulaganja lijepo se vidi na primjeru lova gdje su nam prihodi minimalni, koliki bi mogli biti, a od 16.000 hektara ukupne površine Parka loviti se ne smije samo na 4.000 hektara u memorijalnoj zoni. Na 12.000 hektara loviti smiju grupe od sedam 14 lovaca po cijeni od 300 KM po danu, a, recimo jedan odstrijeljen srndać je 625 KM. Međutim, mi od infrastrukture imamo samo dvije čeke”, naveo je Nikoletić.
On je dodao da je naložio postavljanje novih čeka i uređenje ploha djeteline gdje bi taj srndać izašao, kao i da bi se lovišta mogla nuditi Nijemcima, Austrijancima, Norvežanima i Italijanima.
“To je ono što mi možemo sami, ali nam treba pomoć za sve ostalo što morate imate ako želite privući strance. To su lovački dom za smještaj minimalno 20 ljudi, sa dnevnim boravkom i saunama, kućice za pse, jer oni ih ne drže u gepeku, veterinara na raspolaganju 24 sata… E, to već ne možemo sami i zato je ključna sprega svih subjekata kojima je u interesu da se Kozara razvija kao turistička top destinacija za svih 12 mjeseci u godini”, zaključio je Nikoletić.
On je dodao da planina sa 806 metara nadmorske visine nema mnogo snježnih dana u godini, kao i da je za vikende prije otvaranja skijaške sezone po pet do šest hiljada ljudi dolazilo na Kozaru, jednako koliko i kada je skijanje u jeku.
