“Da nije bilo snijega onolikoga ne bi niko ostao živ, oni bi išli širimice i sve podavili, ovako nisu mogli, nego jedan za drugim.”
Tako svoju priču počinje Danka Milaković, prisjećajući se stradanja Srba u Potkozarju 1942. Ono što su tada vidjele oči osmogodišnje curice, duboko se urezalo u sjećanje. Danka priča, jedva je izvukla živu glavu.
