Zbog pandemije virusa korona i zaštitnih mjera, duže od godinu dana pred Sudom BiH obustavljena su suđenja u predmetima sa više od šest optuženih.
I dok menadžment Suda problem inertno prolongira unedogled, negoduju žrtve koje su i bez pandemije, predugo čekale da zločinci budu kažnjeni.
U slučaju Mustafe Đelilovića optuženog za ratni zločin nad srpskim civilima Hadžića, oštećeni pravdu neće dočekati, iako maratonski sudski proces traje skoro deceniju. Đelilović je preminuo 9. marta u 66. godini života.
Prije Suda BiH presudilo je vrijeme – Mustafa Đelilović je bio predsjednik ratnog predsjedništva opštine, pa opštinske skupštine i kriznog štaba. U njegovoj zoni bio je “tarčinski Aušvic” – zloglasna laboratorija za ispitivanje ljudske izdržljivosti i gotovo jednako surovi logori za nemuslimane u kasarni Krupa i Osnovnoj školi “9. maj”.
Dugu deceniju i po, žrtve i njihove porodice čekale su bar djelić ovozemaljske pravde. Sada već daleke 2011. dočekali samo optužnice za Đelilovića i sedam njegovih saizvršilaca – ubica i batinaša. Јoš predugih osam godina čekale su zasluženu kaznu zločincima za likvidiranu braću i muževe, za njihove i svoje nedužne logorske mjesece i godine, za pritvorske godine i mjesece maloljetne djece! Dočekali su mizernu kaznu,izrečenu 2018. godine. Za Đelilovića 10 godina, za svih osam optuženih zločinaca ukupno 60! No, u pravosudnom glibu prvostepena presuda odmah je i poništena, suđenje obnovljeno, a agonija žrtava produžena.
I sve vrijeme sudskog mrcvarenja, žrtve su susretale svoje dželate na ulicama. Slobodu im produžila i pandemija zatvarajući vrata sudnica – Đeliloviću sve dok biološki sat nije napravio posljednji otkucaj. I dok saizvršioci sramotno pozivaju svoje naraštaje da slijede “herojski i patriotski” Đelilovićev put, iz Suda BiH, i ne osvrćući se na vlastitu krivicu zbog decenijskog procesa, stiže najava o obustavi suđenja.
– Nakon zaprimanja izvoda iz matične knjige umrlih, donijeće se rješenje o obustavi postupka. Pretres pred Apelacionim vijećem će se neometano nastaviti prema ostalim saoptuženim – saopšteno je iz Suda BiH.
Srpske žrtve od pravosudne nepravde već skamenjene, očekuju da će bar ostale optužene zločince zaslužena pravda stići, ako je već Đelilovića zaobišla.
– Na našu žalost nije doživo izricanje drugostepene presude za ratni zločin počinjen u logoru Silos. Ako pogledamo čitav proces i čitavo suđenje koliko je trajalo vremenski, moglo se to i očekivati – kaže bivši logoraš Vinko Lale.
A šta da očekuju žrtve Atifa Dudakovića i njegovih jurišnika, srpski stradalnici iz Konjica i tamošnjih logora, potomci i rodbina likvidiranih u pokolju na Čemerno!?
Ako je bh. pravosuđu trebala decenija da saslušaju ukupno 135 svjedoka i tužilaštva i odbrane, koliko će im vremena trebati primjera radi za najavljenih 450 svjedoka Tužilaštva!?
I približno toliko odbrane u predmetu Dudaković!?
Pri tome, zbog velikog broja optuženih, a u spomenutim predmetima ih je po više od 10, pandemija je još u februaru prošle godine zatvorila vrata sudnica.
– Ovaj prekid suđenja doveo je mnoge u situaciju da su u međuvremenu oboljeli, neki umrli, svjedoci umrli, otputovali, napustili zemlju, nisu na datoj adresi, dakle iskomplikovao se čitav onaj sistem obezbjeđenja dokaza – kaže advokat Miodrag Stojanović.
Јoš na početku primjene zaštitnih pandemijskih mjera tadašnji Visoki sudski i tužilački savjet inicirao je izmjene zakona – uvođenje onlajn suđenja. Ili izmještanje sudskih ročišta u veće prostore, po uzoru na pojedina skupštinska zasjedanja.
Ili drugo adekvatno rješenje – trebalo je da odluči menadžment Suda BiH.
Na inicijativi je, međutim, ostalo! Menadžment i sudije, iz debele hladovine nerada, nisu se udostojile čak ni da obrazlože pitanje – šta kada pandemija prođe!
Zakon o krivičnom postupku nalaže da se zbog jednomjesečne, a ne jednogodišnje pauze, sudski proces vraća na početak!
U takom haosu hoće li žrtve na pravdu čekati i duže od decenije!?
I da li to neko namjerno prioritet nad pravdom ustupa biologiji!?
