Predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović izjavila je da bi BiH danas bila mnogo uspješnija da se dosljedno provodio Dejtonski sporazum, jer bi se znalo da se o pitanjima koja su važna za zemlju mora razgovarati i dogovarati i tada bi stepen unutrašnjeg povjerenja bio daleko veći.
– Ali, treba biti realan i reći da je taj sporazum, pod naletom raznih eksperimenata već pretrpio razne devijacije, a da zemlja nije postala nimalo uspješnija, naprotiv. Da li će preživjeti taj sporazum ili neki koncept koji sad imamo u regiji, to ostaje da se vidi. Postoje različita viđenja kako se može doći do trajnog mira i boljih međuetničkih odnosa, a jedno od tih viđenja je i ovo koje je navedeno u non-pejperu. Ima i drugih varijanti, ali očito nema spremnosti za razgovor – ocijenila je predsjednica Srpske u intervjuu za rusku Federalnu agenciju novosti.
Na pitanje u čijim rukama je kremen za “paljenje vatre” na Balkanu i ko su glavni izazivači nestabilnosti, Cvijanovićeva je rekla da see iz Sarajeva i zapadnih zemalja često prst upire u Milorada Dodika iako od njegovih stavova nikome ne prijeti ni rat, ni bilo kakva bezbjednosna prijetnja, dok od stavova na primjer Bakira Izetbegovića može da zaboli glava cijelu Evropu, ne samo region.
– Taj čovjek uporno priča o ratu, o pravljenju BiH bez entiteta što je suprotno Dejtonskom sporazumu, ali ga niko ne upozorava. Ako je legitimno pričati o nedejtonskoj BiH, zašto bi bilo nelegitimno pričati o bilo kojoj varijanti za budućnost? Međutim, ovdje na Balkanu imali ste apsolutnu toleranciju stranaca kad je riječ o stavovima bošnjačkih političara iz BiH i albanskih sa Kosova, a ispada da jedino oni žele nered. Od te tolerancije ne vidim da će korist imati ni Sarajevo, ni Priština, a ni Brisel – konstatovala je predsjednica Srpske.
Govoreći o tome da je Republika Srpska na Izetbegovićeve prijetnje odgovorila platformom u kojoj nudi prostor za razgovor i zašto muslimanska elita i čelnici SDA izbjegavaju mirna rješenja krize, Cvijanović je rekla da je to zato što imaju zacrtan cilj, potpomognut od mnogih zapadnih vlada, da se zemlja unitarizuje i bude po mjeri jednog – bošnjačkog naroda.
– Onda se sve to spakuje u priču o ‘funkcionalnoj’ BiH, i problem postanu svi koji se opiru takvom konceptu unitarizacije. Što se tiče Republike Srpske, mi nudimo razgovor i dogovor šta nam je činiti za budućnost u kojoj se svi mogu osjećati udobno živeći ili jedni sa drugima ili jedni pored drugih. Nema tu nikakvih zakulisnih radnji. Zašto se pojedini opiru dijalogu, to treba pitati njih – istakla je Cvijanović.
Govoreći o non-pejperu koji je izazvao burne reakcije, a da se pritom o njegovom autorstvu može samo nagađati, Cvijanović je rekla da se i po preplašenim rekacijama na taj neformalni dokument vidi koliko su krhka neka postojeća rješenja.
Prema njenim riječima, non-pejper u suštini, predstavlja viđenje kako bi se mogli razriješiti određeni problemi na Balkanu, jer dosadašnji međunarodni alati nisu donijeli očekivani rezultat.
– Region obiluje primjerima nedosljednog ponašanja i dvostrukih standarda međunarodnog faktora. Očekivano je što se javnost pita zašto se Kosovu daje pravo koje se ne daje Republici Srpskoj, zašto je proces povratka predratne imovine ranijim korisnicIma različito postavljen u BiH i Hrvatskoj iako je riječ o regionalnom projektu, ili recimo, zašto je Evropska unija za iste stvari postavljala sasvim suprotne uslove kad je po pitanju reforme javne uprave ili policije u Sjevernoj Makedoniji tražila decentralizaciju, a u BiH centralizaciju. Sve su to konkretni primjeri, nije imaginacija – pojasnila je Cvijanović.
Ona je navela da je činjenica da se u jednom krugu evropskih država već neko vrijeme pominje jedna drugačija formula kojom bi se prevazišlo ovo nesređeno stanje, i to očito mnogima smeta, dodavši da im je valjda važnije da vječno tumaramo u mraku nego da priznaju neuspjeh projekta.
Na pitanje u kojoj vezi su ratno huškačke izjave Bakira Izetbegovića sa ovim papirom, predsjednik Srpske je rekla da su u nedostatku volje da razgovaraju ili da se suoče s istinom, izjave bošnjačkih političara histerične i ratnohuškačke.
– Sada je u pitanju pojačana histerija jer im je ovaj papir pokazao da ima i onih koji ne vjeruju u koncept koji promovišu bošnjački političari i da su svjesni da projekat dalje centralizacije BiH nije rješenje za spas zemlje. To je realnost, ali je oni ne prihvataju. S druge strane, priče o ratu još nikad niste čuli ni od jednog političara iz Republike Srpske, ali od Izetbegovića, Komšića i drugih sarajevskih političara to redovno čujete. Koji god problem se dogodi, oni prijete ratom – naglasila je Cvijanović za rusku FAN.
Ona je dodala da nekad to rade iz straha jer je sve više onih koji razmišljaju da istina nije ono što oni uporno tumače nakon rata, kao i da se pod plaštom pravljenja neke tobože funkcionalne BiH skriva projekat za realizaciju jedne druge neevropske ideologije, a često histerišu samo da privuku međunarodnu pažnju.
– Uvijek su više voljeli da kukaju strancima nego da pričaju sa svojim partnerima unutar zemlje. Treba jasno reći da od rata nema ništa. Mogli smo vidjeti da ni od BiH, ako ne počiva na dogovoru i uvažavanju svih, isto tako nema ništa. Dakle, treba tražiti neko rješenje. Ako je cilj da se zemlja očuva, onda ona mora biti komotna za sve, a ako to nije moguće obezbijediti, onda treba vidjeti šta jeste rješenje – naglasila je Cvijanović.
Ona je konstatovala da je Bakir Izetbegović odavno faktor nestabilnosti, ali pričom o ratu i svojatanju države koja bi trebala da bude zajednička svim narodima koji u njoj žive, izašao je iz okvira podnošljivog.
– Srbi i Hrvati ne žele unitarnu državu u kojoj bi dominirao bošnjački narod i upravljao procesima na način koji nije tipičan za ovaj prostor. Republika Srpska ne želi da se odrekne svojih ustavnih nadležnosti u korist takve problematične unitarne zemlje, ali i zato što je svjesna svojih kapaciteta, kao i spremnosti da sa svima sarađuje u okviru onog što nam je Ustav dao – poručila je Cvijanović.
Na pitanje kako objašnjava pozive na uvođenje sankcija srpskom članu i predsedavajućem Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku pod obrazloženjem da od njega dolaze secesionističke prijetnje, predsjednica Republike je rekla da kao znak nemoći međunarodne politike da se uhvati u koštac sa onim šta su stvarni razlozi neuspjeha BiH, onda za sopstveni neuspjeh optužujete pojedinca koji glasno govori da se nešto mora mijenjati.
Ona je dodala da to nije jedinstven primjer u svijetu da problem koji ste sami napravili date mu ime istaknutog pojedinca.
Govoreći o tome da li u BiH može biti mira sve dok Bošnjaci ne prihvate dokaze do kojih je došla Nezavisna komisija, a koji govore o postojanju više od 200 logora za Srbe u posljednjem ratu, predsjednik Republike je rekla da bez cjelokupne istine, nema ni pomirenja, te da je to jednostavno tako.
– Nisam sigurna da za takvu istinu postoji politička volja svih, jer ipak je i međunarodno i domaće sudovanje nakon rata slijedilo ranije definisani politički koncept, odnosno crno-bijelu sliku u kojoj su jedni krivci, a drugi žrtve. To je jedan od razloga što nismo došli do međusobnog ni povjerenja, ni pomirenja. Trauma je daleko dublja nego što se to prikazuje u raznim međunarodnim izvještajima kroz serije iskrivljenih slika i fabrikacija. Nije neka novost reći da je sve moguće ako za to postoji politička volja svih – ukazala je Cvijanović.
Kada je riječ o saradnji sa NATO, Cvijanović je rekla da je ona treba BiH, ali je realno i to da nema unutrašnjeg konsenzusa u vezi sa članstvom.
– S druge strane, nama treba i čvrsta saradnja sa Rusijom. Јako cijenim što Rusija ima izbalansiran pristup osnovnoj matrici na kojoj počiva BiH, a to je Dejtonski sporazum, onakav o kojem su se svi usaglasili kad je potpisivan, a ne ovog kakav je postao nizom međunarodnih intervencija. Mislim da je to zdrav pristup. Politički gledano, često sam prepoznavala maligni uticaj mnogih kad je riječ o Republici Srpskoj, ali nisam to vidjela kad je riječ o odnosu Rusije prema BiH – naglasila je Cvijanović .
Ona je naglasila da je za Republiku Srpsku izuzetno važna podrška Rusije, a ona je već viđena u dosljednom političkom pristupu kada je riječ o Dejtonskom sporazumu.
– Tu je i saradnja na ekonomskom i kulturnom planu, kao i opredjeljenje da se ona kontinuirano unapređuje. U vrijeme pandemije Rusija je pomogla da što ranije počnemo sa procesom vakcinacije, i mi to cijenimo – navela je Cvijanović.
Na pitanje da li su optužbe za genocid koje je Izetbegović izgovorio u funkciji dimne zavjese koja treba da sakrije prave zagovarače rata kako devedesetih tako i danas i kako oni koji su devedesetih zagovarali secesiju sada zagovaraju unitarizaciju, Cvijanović je rekla da je naša istorija puna tamnih mrlja i da zbog toga nismo neki jedinstven primjer, jer tamo gdje imate svjetsku mašineriju, koja je pristrasna i nerealna, imate dugoročne probleme.
– Oni koji su sami rješavali traume pravili su racionalne aranžmane da ih saniraju, a ovdje to nije bio slučaj. Velika je nepravda, ali i međunarodna sramota da je ostalo nersvijetljeno ono što je pretrpio srpski narod u Drugom svjetskom ratu jer je to bio stvarni genocid. A, još je veća sramota da se dešavanjima u posljednjem ratu u BiH pristupilo na jednako nepravedan način. Zato se ovdje teško dolazi i do istine i do pomirenja – zaključila je predsjednica Republike Željka Cvijanović.
